- Piše: Magda Peternek
U pletivu čovjekovih riječi uvijek bi trebalo da ima mudrosti pripovjedačkog dara bez teških suvišnosti prave učenosti, bez razmetanja, analize bez sitničavosti i beskrajne duhovne radoznalosti.
Trebalo bi, dabome, ali mi se čini da smo se umnogome udaljili od tog puta. Divno je kada čovjek odiše dubokom humanošću i ima neizmjernu poetsku i moralnu vrijednost. Divno, ali danas bogami rijetko, da rjeđe ne može biti.
Postoje četiri antičke vrline na koje se oslanjao Sokrat, a to su – hrabrost, pravičnost, razboritost i umjerenost. Kako bih samo bila srećna kada bi se današnji svijet oslanjao na njih i upražnjavao ih. Uzalud, jer vrline su odavno pokosile mane i svojom nezajažljivom gramzivošću i začinile život raspojasanim i razuzdanim nemoralom.
Dušu jednog čovjeka trebalo bi da čini i krasi prije svega kultura, pa bi samim tim i cjelokupno društvo trebalo da diše istim plućima. Međutim, ono čime se hrani većina današnje populacije zove se bljutavo -prazna slama.
O, kulturo uzdanice smisla, kako su te samo grubo i surovo kaznili i zarobili skorojevićki promoteri besmisla! Džaba se tvoja snaga volje i dubokog znanja batrga pred najezdom nepismenih i alavih dželata njihovog prljavog zanata.
Promoteri besmisla naučeni i obučeni od strane svojih gazda, bilo političkih bilo koje druge nižerazredne vrste, s apetitom uvaljuju i podvaljuju proizvode kojima je odavno prošao rok. Upakovali kičeraj u šarenu lažu, pa ga ,,turili’’ na tzv. akciju. Prikačili bedževe srama pa se šepure dostojanstvu u lice. Danas su, dakle, promoteri besmisla na cijeni, kao tobože prodorni ljudi. Ta i takva izopačena shvatanja iznjedrila su surovo potrošačko društvo. Došlo je do socijalnog zagađenja sveukupne čovjekove sredine. Zastoj u razvoju društva rađa primitivizam, a posledica je slom moralnih vrijednosti na kojima građansko društvo počiva. To, naravno, proizvodi haos, prvo u glavama, a onda na svim drugim nivoima.
,,Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli. Kleti će se u pretpostavke pljujući k’o čavke. Pričaće ti jednom svašta, boljima se teško prašta. Lopuže što voze tuđa kola, a znaju azbuku tek do pola’’.
Tako to veli Đole, moj prijatelj po duhu. Potrudili su se svojski ti promoteri besmisla (čitaj slobodno političari) da nam svojom politikom nedovoljnog znanja, a uz neizbježnu bahatost i nametnuto siledžijstvo, uvedu primitivizam i besperspektivan način života.
Nisam baš imala priliku da u ovom današnjem vremenu čujem da se neko stidi zato što je neznalica, što je nevaspitan, što ima loše manire, zato što je sujetan, što je lažov, zato što mrzi boljega od sebe, što želi da unizi onog drugog, zato što voli vlast, zato što hoće da bude veći nego što jeste. A to je upravo ono što takav zaslužuje – STID. Promoteri besmisla i njihovo besomučno trtljanje pozdravljaju klimanjem šupljom i praznom glavom. A da ih ima, ima ih vala.
,,Biće bolje, neko viče, na papiru mrtvo slovo.’’ Ništa ti se, moj dobri Boro, od tada nije promijenilo. Obećanja ludom radovanja, poslovica je koja se kao cik-cak prilijepila za ovo vrijeme.
Mora se, dakle, biti svjestan da su oni koji nas truju bjesmislenošću i ispraznošću poslednja rupa na svirali dostojanstva, ali su nažalost prva truba ovog, nadam se, ipak ukinutog primitivnog društva. Ne pada mi na pamet da promoterima besmisla otvaram vrata svoje svijesti. Vjerujem u njihov sunovrat, koliko god to izgledalo daleko. I da naglasim- nikada, baš nikada nije besmisleno niti smije biti besmisleno napadati njihovu besmislenost. Naprotiv, samo hrabrom i smislenom borbom, a prvenstveno činjenicama treba im stati na put. I biće bolje. Želim i vjerujem da ova pisanija nije i neće biti samo mrtvo slovo na papiru. I ja i moj bič. Jer promoteri besmisla su kič
(Autorka je pjesnikinja)