-Piše: Milan Mišić
Donald Tramp se opet nametnuo kao ,,tema nedjelje”. Tek što se stišala bura oko knjige ,,Vatra i bijes” u kojoj je prikazan kao predsjednik koji je za taj posao nekvalifikovan i po svemu nesposoban, u četvrtak je pokazao da je u stanju da nadmaši samog sebe kao i da dokaže da, kad se jednom stigne do dna, tamo može i šetati.
Najnoviji povod za globalni šok i zgražavanje su njegove riječi izgovorene u Ovalnom kabinetu na sastanku sa grupom kongresmena na kojem se razgovaralo o imigracionoj politici. Vulgarnost koju je tom prilikom iznio po pravilu se u medijima ne reprodukuje doslovno, ali ovoga puta je načinjen izuzetak.
,,Zašto nam toliko dolaze oni iz usr*nih zemalja” – pomenuo je u tom kontekstu Haiti, Salvador i Afriku – ,,a ne iz Norveške”, rekao je tom prilikom Tramp uvrijedivši tako dvije zemlje iz regiona i čitav jedan kontinent. Čim je to objelodanjeno, ocijenjeno je kao njegov dosad najveći ispad i novo srozavanje moralnog autoriteta Amerike, onoga što je prije Trampa bilo njen glavni adut kojim je opravdavala neophodnost svog globalnog liderstva.
Time je dodatno potvrdio ono što se odavno zna: da je zagovornik superiornosti bijele rase, odnosno da je, kako je to formulisao jedan eminentni crni intelektualac – ,,prvi bijeli predsjednik SAD”. To je nesumnjiva metafora za njegov rasizam, koji je bio poznata činjenica i prije nego što je u novembru 2016. napravio najveći izborni preokret u američkoj istoriji.
Tramp je, uostalom, svoju političku karijeru započeo 2011, tvrdnjom da Barak Obama, prvi crnac u Bijeloj kući, nije američki državljanin i da je rođen u Keniji, a ne na Havajima. Kad je Obama pokazao svoju krštenicu koja je to opovrgla, započeo je kampanju osporavanja njegovih diploma sa Kolumbije i Harvarda, sugerišući time da jedan crnac nije kadar da savlada gradivo elitnih univerziteta.
Tokom izborne kampanje bilo je podsjećanja da je rasista bio i kao biznismen, odbijajući da izdaje ili prodaje stanove ,,obojenima”. Kao vlasnik kockarnica, nije volio da ,,crnci broje njegove pare”. Kad bi posjećivao neki od svojih kazina, njihovi šefovi bi za tu priliku osoblju crne boje kože naređivali da ne budu na vidiku.
Najnoviji gaf se, međutim, smatra nečim što je više od ličnih rasističkih uvjerenja: protumačen je i kao dokaz da je imigraciona politika SAD sa Trampom u Bijeloj kući zasnovana na netrpeljivosti i diskriminaciji ljudi crne ili braon boje kože.
Tramp je, uostalom, predsjednički mandat prije godinu dana započeo zabranom ulaska u Ameriku ljudima iz sedam muslimanskih zemalja, što su američki sudovi promptno stopirali. Njegovo glavno predizborno obećanje je da će podići zid prema Meksiku odakle, po njemu, dolaze silovatelji i kriminalci.
U petak je, doduše, pokušao da vatru polije vodom objašnjenjima da jeste upotrijebio ,,grube formulacije”, ali ne i riječi koje su izazvale opštu konsternaciju. U tome ga je demantovalo nekoliko kongresmena iz redova demokrata, dok su dvojica republikanaca pokušala da se izvuku govoreće da se ,,ne sjećaju” da su čuli isto ono što i njihove kolege.
Kako god bilo, najnoviji ,,incident” govori o nekoliko stvari. Najprije, nova je potvrda da ,,Tramp ostaje Tramp” – i da nema nade da će se promijeniti i svoj rječnik i ponašanje uskladiti s najvišim položajem u zemlji.
Drugo je da je Tramp ogledalo Amerike i to ne samo bijele radničke klase koja je ,,žrtva globalizacije”, nestanka proizvodnih radnih mjesta i činjenice da automatizacija industrijskih pogona njih čini suvišnim – nego i dobrog dijela bijelaca uopšte, ,,od vodinstalatera do bankara”.
To je i rezultat svojevrsne demografske tranzicije u Americi: još 2012. tamo se dogodio svojevrsni preokret, kada je na svijet došlo više beba manjina nego bijelaca, koji su sa 62 odsto udjela u američkih 326 miliona stanovnika danas većina – što neće biti i u budućnosti. Projekcije su da će do sredine vijeka američke manjine – hispanici ili latini, afro-merikanci i oni azijskog etničkog porijekla – postati većina.
Tramp je prvi predsjednik koji smatra velikom manom ono čime se Amerika prije njega hvalila kao vrlinom: svojom etničkom raznovrsnošću i time da je ,,zemlja imigranata”. Pomenuti sastanak na kome je Tramp ostao dosledan svom maniru ,,što na um to na drum”, bio je inače posvećen razmatranju njegove namjere da uskrati dalji boravak u zemlji za oko 300.000 imigranata iz Salvadora i sa Haitija, koji su primljeni posle razornih zemljotresa u njihovim zemljama 2001. i 2011. Od njih je zatraženo da se ,,samodeportuju” u sledećih 18 mjeseci, što se smatra svojevrsnim etničkim čišćenjem, a u svakom slučaju je novi dokaz da je bijeli suprematizam u srži Trampovih političkih uvjerenja. A ono što je glavni razlog za zabrinutost jeste dilema šta je sledeće i kuda sve to vodi. U istoriji, naime, ima dovoljno primjera koji upozoravaju da se od farse do tragedije – ne putuje dugo.
(Autor je bivši glavni i
odgovorni urednik ,,Politike’’)