- Autor: Zoran Šaponjić
Američkog ambasadora u Srbiji Kajla Skota, umjesto na Kongres srpsko-američkog prijateljstva, pod hitno bi trebalo odvesti na onkološko odjeljenje bilo koje zdravstvene ustanove u Srbiji da uživo vidi rezultate „izazova i neslaganja“ između dvije zemlje, kako ambasador nedavno, diplomatski, licemjerno, opisa NATO bombardovanje Srbije 1999. godine.
Američki ambasador u Srbiji Kajl Skot uvjeren je da su Srbi – guske! Da im narodno sjećanje ne seže duže od dva – tri dana u prošlost i da je šaka kukuruza i pšenice bačena na sto pred njih dovoljna da im izbriše to sjećanje.
Može biti da je ambasador i u pravu!
Ambasador u Beogradu, bez ikakve reakcije, optuži Srbe da „Americi pripisuju najgore namjere“ i da o njegovoj zemlji, „takozvani eksperti i neimenovani izvori“ preko medija šire najgore laži!
Američki ambasador u Srbiji koji je „za dvije godine upoznao toplinu i gostoprimstvo srpskog naroda“ uvjeren je da je nepunih 19 godina sasvim dovoljno da Srbi zaborave sve bombe koje je, nepravedno i neopravdano, njegova zemlja bacila na našu domovinu! On takođe misli da je nepunih 19 godina sasvim dovoljno da Srbi zaborave svu djecu, nevine žene, starce, muškarce, koje su njegovi zemljaci iz aviona pobili 1999. godine, da Srbi zaborave sve one patnje kojima su nepravedno i neopravdano bili izloženi, svu nepopravljivu materijalnu štetu koja nas je unazadila desetinama i desetinama godina. Američki ambasador u Srbiji takođe je uvjeren da je osiromašeni uranijum bačen na Srbiju ljekovit i da pozitivno utiče kako na rast i razvoj naše djece tako i na naše usjeve, naša polja i livade.
Kako drugačije, nego ovako, protumačiti riječi američkog diplomate koji je „bijesan“, jer se u Srbiji šire laži o njegovoj zemlji, pa poziva „hrabre građanke i građane Srbije da brane istinu“?! Koju istinu, Skote?
Hoćete pokvareno i licemjerno da kažete, da nam podmetnete da su Srbi sami krivi za bombardovanje 1999. godine, da su zaslužili svaku tonu uranijuma bačenog na ovu zemlju? Da je ono što ste nam učinili pravedno, toliko pravedno i opravdano da će patiti i trpjeti i naša djeca i unuci i praunuci, da su i oni, unaprijed, generacijama unaprijed, opravdano kažnjeni?
Kako bi bilo, Skote, da ovih dana, neodložno odete na onkološko odjeljenje bilo koje zdravstvene ustanove u Srbiji da vidite vašu pravdu na djelu? Da malo vidite patnju prouzrokovanu vašim uranijumom bačenim na našu Srbiju. I da vidite američku istinu na djelu.
Ili ćete možda reći da je i ovo laž, a da su ljekari koji povezuju uranijum i teške bolesti s kojima se ovaj narod suočava, i koje se kao pošast šire Srbijom, tek „takozvani eksperti“, šarlatani koji ne znaju šta pričaju i kojima je jedini cilj da lažno oklevetaju vašu zemlju?
Hoćete, možda, vi Amerikanci da kažete da je patnja koju ste tako nevino pretrpjeli paljenjem američke ambasade u Beogradu, jednaka, ili čak gora od patnje koju su Srbi trpjeli puna tri mjeseca pod vašim bombama? Možda ste vi, Amerikanci, senzibilniji, osjećajniji, sa izraženijim osjećajem pravde i pravičnosti od nas Srba. Šta je 90 dana pod bombama za paljenje američke ambasade u Beogradu?
Iskreno rečeno, ništa drugo sem onih riječi od prije par dana, o srpskim lažima o Americi od vas nisam ni očekivao. Ima u Srbiji dovoljno „hrabrih građanki i građana“ koji će na vaš poziv skočiti da „brane“ vašu, američku „istinu“.
Ja ću, s moje strane, nastaviti da lažem. Svaki dan.
iskra.co