-Piše: Zvonimir Nikolić

Možda će se neko od čitalaca sjetiti jednog revolucionarnog proizvoda iz nekadašnje Jugoslavije koji se zvao „Stomak – eliminator“. Legenda kaže da ga je patentirao Zoran Kačar iz Zemuna, koji je svoj proizvod plasirao putem TV ekrana i firme koja se zvala „Interplast trejd“ – Zemun. Legenda dalje kaže da je čovjek za kratko vrijeme, skidajući salo sa stomaka debelih Jugoslovena, zaradio 30 miliona ondašnjih maraka i ispalio se u Južnu Ameriku.
Doduše, sjećam se da je bilo i nekih pritužbi da su federi za skidanje stomačina, u nekim razvlačenjima znali i da se otkače, pa da umjesto stomaka eliminišu i koji zub ili dio vilice. Ali taj proizvod je jedno vrijeme bilo nešto što skoro da nije silazilo sa TV ekrana.
Negdje možda u isto vrijeme, tih osamdesetih godina, jedan bosanski preduzetnik s prezimenom Džirlo je na TV reklamirao svakakve proizvode, koliko se sjećam prvi su bili neke šibice sa vašim znakom ili tekstom, a poslije su se pojavili slogani „Džirlo narod za Džirlo proizvode“ pa i neke „Džirlo djevojke“, zapravo „Džirlo manekenke koje govore“ i sl. Bio je to, čini mi se, i pravi početak TV šopinga uglavnom beskorisnih proizvoda.
Nakon rata je navodno cijeli Balkan i pola Evrope prodrman „čudesnim“ čajem za mršavljenje zvanim,,čang Šlang‘‘, a mi smo na TV-u imali priliku da gledamo zadovoljne korisnike čaja koji su za kratko vrijeme izgubili desetine kilograma.
Sjedim tako neki dan sa jednim prijateljem i pričamo o našoj BiH, o Evropi i svijetu i on mi reče sljedeće:
-Lave moj, bio si vani, vidio si, u čemu je razlika između nas i ostatka svijeta?
-Eh sad kad bih počeo nabrajati... ne znam na šta misliš?
-Mislim na TV reklame.
-Pa ne znam, nisam nešto baš obraćao pažnju.
-U ostatku svijeta, mislim na onaj svijet koji je bogatiji od nas, a ne na Etiopiju, eh tamo kad su praznici idu reklame za,,Guči‘‘ proizvode, idu reklame za najnovije i najskuplje mobilne, reklame za skupe parfeme, reklame za skupe proizvode... automobile i sl.
-Pa vidio sam to, u vrijeme praznika baš napucaju reklame s proizvodima i atraktivnim putovanjima.
-A jesi vidio kod nas su u vrijeme praznika reklame za akciju salama od 1,40 KM za pola kila nepoznate mješavine, reklame za sniženu junetinu s kostima, za akciju pilećih bataka ili viršli na akciji.
-A vidio sam, valjda i to kaže gdje smo mi, a gdje ostatak svijeta.
-E to! Tamo ljudima ne treba predpraznična akcija da se pojeftino najedu kako treba, nego troše pare na pametnije stvari.
-Troše jer ih imaju.
Pa me taj razgovor malo naveo da razmislim i možda i ovaj tekst da napišem. Jer kod nas možda i ima para, ali mi možda ne znamo da ih trošimo. Jer ima i kod nas reklama za skupocjene automobile. Ali možda je kod nas važnije ostaviti utisak. Pa se često sjetim anegdote koju je prepričavao moj nekadašnji direktor Mehmet, gledajući svojim očima negdje u Mostaru na benzinskoj pumpi kabadahiju u preskupom terencu kako daje cenera (deset KM ili 5 eura) radniku pumpe uz riječi:,,Daj mi jarane,,auru lajt‘‘, a za ostalo naspi‘‘!
A pumpadžija valjda sit takvih „lovatora“ reče:
-Jarane hoće li moć‘ sve stat‘ u rezervoar?
Elem, da se vratim na početak priče. Siromašna smo zemlja. Siromašnim su nas napravili naši vladari. A opet smo debeli? Pa koristimo sva moguća čuda za mršavljenje (ili izbijanje zuba). Upravo je proljeće vrijeme kada počinju pripreme za dugo toplo ljeto.
Ili je možda bolje kao u onoj katikaturi gdje čovjek s ogromnim stomakom na plaži razmišlja:
-Bolje da se brukam 10 dana na moru nego da se patim tri mjeseca.
Ko bude imao sreću da ode na more. I para.
A i reklame za more i putovanja još nijesu počele.
Još uvijek su aktuelnije pileća salama i junetina s kostima.
(Al jazeera)