Mlađani grčki premijer Aleksis Cipras (40) ne nosi kravatu, a kako stvari stoje, možda će biti prinuđen da odijelo i cipele zamijeni trenerkom i patikama. Tempo koji mu nameću prilike u zemlji čije je kormilo preuzeo krajem januara je takav da neprestano mora da briše znoj s čela.
Glavna njegova preokupacija, poslije izborne retorike i obećanja koja je dao u prvim premijerskim govorima, jeste da spriječi da zemlja bankrotira, ali da to učini labavljenjem već do poslednje rupe stegnutog kaiša. Da je to poduhvat koji zahtijeva više mađioničarskih nego političkih vještina, već se uvjerio, a na kladionicima na kojima se prognozira da li će Grčka ostati ili biti izbačena iz eurozone, da li će svoje finansije srediti ili ”pući”, više je proroka propasti nego izbavljenja.
Zbog toga je prošlonedjeljni Ciprasov put u Moskvu, na susret sa Vladimirom Putinom (sreli su se u srijedu), praćen kao svojevrsni politički triler. Glavne spekulacije bavile su se mogućnošću da Grčka postane novi Trojanski konj (pojam iz istorije antičke Grčke) Rusije u EU, koji će, poput Mađarske i Češke (koje se najglasnije opiru sankcijama koje je Zapad uveo Moskvi), evropsko jedinstvo bušiti iznutra.
Očekivalo se takođe da Putin odriješi kesu i Ciprasu pomogne nekim povoljnim zajmom, njemačka štampa je ukazivala na opasnosti ”rusko-grčke osovine” i mogućeg prodora Rusije na južno krilo EU – da bi se na kraju pokazalo da se tresla gora, a rodio miš. Mnogo buke ni oko čega, što bi rekao Šekspir.
Cipras se sa izleta u Moskvu vratio sa tašnom punom – obećanja. Prijateljstvo – koje i u ovom slučaju ima dosta primjesa takozvane ”pravoslavne solidarnosti” – da, ali za neke ”specijalne veze” nije vrijeme. Cipras nije dobio finansijsku pomoć po svoj prilici zato što je nije ni tražio (jer tako nešto nije ni smio: pomoć iz Rusije koja ne može da riješi sve njegove probleme suviše bi zakomplikovala onu zapadnu, koja može).
Nije, međutim, dobio ni ono što bi bio sitan ćar, ali velika vajda: izuzeće iz zabrane izvoza poljoprivrednih proizvoda, prije svega voća, iz EU u Rusiju. Konkretno, grčkih jagoda i breskvi, čija sezona upravo počinje. Ta zabrana je ojadila mnogo grčkih farmera, jer su prije sankcija podmirilivali 40 odsto ruskog tržišta jagoda i 25 odsto bresaka. ”Ne možemo da damo izuzetak samo jednoj zemlji”, objasnio je to Putin.
Presvlačenje u trenerku Ciprasu nameće ono što ga čeka sledećih dana i nedjelja. U prošli četvrtak njegova vlada je uspjela da MMF-u tačno na vrijeme otplati 450 miliona eura, ali tek što je odahnuo, krenuo je u novi sprint: još 420 miliona treba da sakupi do sledećeg utorka, kada na naplatu dospijevaju prije šest mjeseci prodate obveznice.
Pored para za otplatu dugova, treba naći i one za redovne troškove: mjesečni račun za penzije i plate državnih službi je oko 1,5 milijardi eura. U maju dospijeva 950 miliona opet MMF-u...
Sve ove obaveze – i još mnoge koje predstoje – mogu se podmirivati jedino ako se Grčka dogovori sa centralom EU oko reprograma stare pomoći i uslova za novu. Da bi se to postiglo, Cipras mora da usvoji program novih reformi i pratećih odricanja. A kad je riječ o ovom poslednjem, svoju političku popularnost i pobjedu na izborima stekao je tako što je obećao da novih odricanja neće biti.
Pritom, iz Brisela (i Vašingtona, gdje je centrala MMF-a) ovoga puta se traži ne samo da se reformski program usvoji, nego i da se brzo i efikasno primijeni. A to znači više poreza, nove privatizacije i štošta što je Cipras Grcima obećao da ih više neće daviti.
Kako stvari sada stoje, grčka vlada je spremna da neke stvari koje se od nje traže sprovede, dok je za neke ”totalno nepripremljena”. Retorički manevar s ispostavljanjem Njemačkoj računa za ratne reparacije od 280 milijardi nije donio ništa konkretno, a posle neuspjelog flerta sa Putinom, Cipras izgleda rezervnih aduta nema ni u rukavu.
A partija se nastavlja, Grčka je već u dužničkom ropstvu, društvu za stolom je jasno kao dan da Atina nikad neće uspjeti da se razduži, ali njeni kreditori se prave da nije tako. Tamo uskoro počinje nova turistička sezona, a tek ćemo vidjeti ko će pojesti svježe jagode i breskve koje su donedavno bile namijenjene ruskim trpezama – i kome će poneke zastati u grlu.
(Autor je bivši glavni
i odgovorni urednik
„Politike”)
Piše: Milan Mišić