„Nema ništa ljepše nego da ništa nemaš, a da je sva vasiona tvoja”, govorio je Sveti Pajsije Svetogorac. Apsolutno ništa nije imao, ali je sav svijet grlio kao što Bog grli svojom ljubavlju sav svijet – rekao je mitropolit crnogorsko – primorski Amfilohije govoreći o novokanonizovanom svecu Pravoslavne crkve, kojeg je i lično poznavao.
Da bi približio ličnost svetitelja, Sv. Pajsija Svetogorca, brojnim vjernicima okupljenima u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja, mitropolit Amfilohije je govorio i o isihastima – tihovateljima, kojima je pripadao i Sv. Pajsije, kao i Sv. Grigorije Palama, jedan od crkvenih otaca koji je prvi praktikovao monaštvo na taj način. Kako je mitropolit održao predavanje u Nedjelji Sv. Grigorija Palame, osvrnuo se i na značaj ovog sveca i isihazma. Mitropolit je dodao da tihovanje nije samo način življenja i podviga svetogorskih monaha, već nešto što je u samoj prirodi Crkve.
Kako ističe mitropolit imao je blagoslov da upozna starca Pajsija tokom boravku u Grčkoj 1966. godine.
- Nijesam sreo tako beskrajno smirenje i beskrajnu mudrost u životu. Pajsije je bio tihovatelj raspet za cio svijet – kazao je mitropolit. On je naglasio da je Sv. Pajsije želio da bude apsolutni pustinjak, te da je djelovao prirodno, ali ujedno i vanzemaljski.
- Po tri mjeseca nije gledao ni žive duše. Povuče se u šumu svetogorsku, a kada treba da ode da se pričesti, onda sluša šta pjevaju u crkvi, kako se ne bi osramotio da ne zna koji je praznik, jer ne zna koji je dan. Nakon molitve koja je trajala čitavu noć kazao je kako je stvarno sunce u poređenju sa onim suncem koje je obasjalo njegovo biće iznutra, blijedo, malo i praktično nevidljivo – kazao je mitropolit Amfilohije.
Novokanonizovanog svetitelja, Sv. Pajsija Svetogorca, Vaseljenska patrijaršija je 13. januara ove godine proglasila za sveca.
Uvodnu riječ u predavanje održao je protojerej Predrag Šćepanović.
A.ĆUKOVIĆ
Vidljivo preobraženje
- Idemo mi poslije liturgije, i vidim da je lice starca Pajsija potpuno preobraženo. Iznutra je to nešto, ta promjena na licu nije uobičajena kod nas običnih ljudi. To je nešto mnogo dublje i mnogo prisnije. On nosi onu mantijicu, čistu, skromnu, sa samo jednim krstom, praktično golih grudi. Reče mi: „Meni je Bog dao čitav svijet, da se molim za svako ljudsko biće, svako stvorenje”. Gledam ga i imam utisak čovjeka koji je raspet za čitav svijet, kao da je prikovan na krstu. To je bilo tako prirodno – kazao je mitropolit.
I zmija mu zahvalna
- Grlio je sva stvorenja i cio svijet, pa evo, recimo i zmiju. Posljednji put kada sam bio kod oca Pajsija 1987. godine kaže mi kako šest mjeseci nema kapi kiše na Svetoj Gori. Kaže: ,,`Ajde što mi stradamo. Bolje nijesmo ni zaslužili zbog grijeha, ali ove sirote životinjice...” Jedan dan dođe žedna zmija, a on joj da da pije iz čaše. Kada je šarka popila svu čašu, odmače se, stade na rep i glavom se zahvali klimanjem. Ja mu tada rekoh - ,,eh što nijesam bio tu da joj glavu smrskam”, a on mi kaže: ,,Ti Crnogorac, ti bi samo ubijao” - ispričao je anegdotu mitropolit Amfilohije.
Sebe uvijek stavljao na začelje
- Godine 1987. za vrijeme jednog požara, među nas 15, 20 koji smo ga gasili, bio je i starac Pajsije. Svaki put je odbijao da pije vodu iz bokala dok svi ne popiju, pa ako šta ostane onda će on na kraju. Obično nije ostajalo ništa – priča mitropolit, dodajući da je u jednom trenutku bio potpuno ubijeđen da je požar zaustavila molitva starca Pajsija koji je stajao kao ukopan kada se požar počeo širiti.