Misija UNMIK-a na Kosovu i Metohiji raspisala je međunarodnu potjernicu za crnogorskom državljankom Stanikom Praščević (48), zbog navodnog ratnog zločina. Da apsurd bude veći, teroristi OVK su ubili njenog supruga Milutina i svekra Slobodana, i za te zločine, nikad niko nije odgovarao. Stanika Praščević je, kako kaže, iznenađena da je Interpol potražuje, jer u životu nikom ni vodu nije natrunila. Ona ističe da je UNMIK traži za novodno počinjene zločine u selu Meja i zoni Reka Keć kod Đakovice.
– Da ironija bude potpuna, mog supruga Milutina, elitnog i po svemu uzornog policajca, i svekra Slobodana, ubili su teroristi OVK za vrijeme rata na Kosovu i Metohiji. Za ubistvo mog muža i njegovog oca niko nije osumnjičen, niti je ikada sprovedena istraga među albanskim institucijama o zločinima nad njima, već se iživljavanje nastavlja prema preostalim članovima naše porodice, evo čak i u progonstvu sa optužnicama u kojima ne znamo ni šta piše – priča Stanika.
Ona dodaje da Interpolove potjernice za đakovičkim Srbima najbolje govore kakva je vlada na Kosmetu i koliko su ozbiljne misije UNMIK-a i Euleksa koje nasijedaju na tako jadne i providne podmetačine.
– Mnogo je svjedoka koji su vidjeli Milutina Praščevića kako pomaže ranjenim Albancima koje je u izbjegličkoj koloni pogodila NATO bomba. Spasavao je preživjele, vadio mrtve, i umjesto zahvalnosti, Albanci su ga ubili, kao i njegovog oca prije toga – priča Stanika, koja je rođena Beranka.
Sa djecom, kojoj je zbog pogibije oca i supruga policajca sledovao stan u Srbiji, a koji nijesu nikada dobili, svila je porodično gnijezdo na imanju svoje majke na sjeveru Crne Gore.
Zajedno sa djecom Stanika je iz Đakovice došla u zavičaj dvije nedjelje poslije početka bombardovanja.
– Vratila sam se tek na sahranu mužu koji je ubijen 21. aprila 1999. godine. Zbog ratnog stanja nijesam mogla na vrijeme da stignem ni na sahranu. Zakasnila sam, a i na sahrani sam jedva izvukla živu glavu. To znaju svi u Đakovici u kojoj sam tada bila dva dana. Više se u nju, niti njenu okolinu, nikada nijesam vratila. Nijesam mogla poći na sedmodnevni pomen, a ni poslije četrdeset dana – ističe Praščevićeva.
Vijest o potjernici saznala je od rodbine iz Švajcarske, javili su joj rođaci da bi pripremila djecu, jer bi to pronašli na internetu.
– Ne znam šta piše u toj potjernici, ali znam da me optužuju na pravdi Boga. Ubili su mi supruga i svekra, ne daju im ni mrtvima mira – kaže Praščevićeva.
Podigla je i kredit i počela sa djecom da gradi kuću.
– Završili smo sprat, djeca nigdje ne rade, ali, bar smo bili mirni... Sve do prije nekoliko dana, kada su nam sa Kosova poslali vijest. Nit sam „luk jela, nit mirisala”, što bi kazao narod, ali – ne vrijedi. Ostavila sam u Đakovici kosti svekra i supruga, kuću i imanje, ali, očigledno, Albancima je i to malo – tvrdi Stanika Praščević.D.Ž.
Bolesne optužbe
Predsjednik Saveza udruženja raseljenih Kosova i Metohije Milenko Jovanović kaže da Staniku Praščević i njenu porodicu lično poznaje i da sa punom odgovornošću može da potvrdi da je riječ o uzornoj ženi.
– Naravno da Stanika nema nikakve veze sa ratnim dešavanjima na Kosmetu. Da nije žalosno bilo bi smiješno to što rade UNMIK i privremene vlasti u pokrajini. Interpolove potjernice za prognanim Srbima iz Đakovice za cilj imaju da dodatno zastraše prognanike kako ne bi pomišljali da se vrate u svoj grad. Besmislene su sve njihove optužbe, a ova za Stanikom Praščević je posebno „bolesna” – ocijenio je Jovanović.
On je kazao kako očekuje da se sa Interpolovog spiska uklone imena svih Srba iz Đakovice za kojima su raspisane potjernice zbog navodnih ratnih zločina, jer se, pored ostalog, i ugled samog Interpola na ovaj način srozava.