Ni nekoliko inicijativa, koje su proteklih godina pokretane od strane umjetnika, novinara i NVO sektora, nisu uspjele da ubijede prethodnu lokalnu vlast da oda počast Zulfikaru Zuku Džumhuru, pa makar i na način da nazove jednu ulicu po ovom putopiscu, slikaru i karikaturisti, koji je poslednjih 15 godina života proveo upravo u Herceg Novom, nadjenuvši mu jedan od najljepših epiteta „Herceg, među gradovima“.
Čini se da niko kao on nije s toliko ljubavi pisao, govorio i slikao ovaj grad i ljude u njemu.
Džumhur je za života uradio mnogo toga i na promovisanju Praznika mimoze kojeg je neobično volio. Godinama je karavan Praznika mimoze obavezno svraćao u njegov rodni Konjic na paradu, ali i na nadaleko poznati „Zukov pasulj”. Danas karavana nema, kao ni ulice ili statue kojom bi se grad makar malo odužio ovom pjesniku pustinjskog vjetra.
Poslednju inicijativu, u pisanoj formi, koju je podržalo 14 hercegnovskih umjetnika i novinara je još 2014.godine tadašnjem predsjedniku opštine Dejanu Mandiću, predao književnik i novinar Miraš Martinović.
Treba podsjetiti i na prethodne inicijative, poput one Minje Bojanića, slikara i publiciste koji je svojevremeno predložio da se u Džumhurovu čast podigne česma „kako bi putnik namjernik utolio žeđ i napio se ljepote grada“, potom Ksenije Matović, pjesnikinje, novinarke i potpisinice i ovih redova koja je predlagala da se postavi spomen- bista i to za stolom za kojim je obično sjedio u kafani „Hercegovina“. Ne treba zaboraviti ni Iliju Budeča, predsjednika Društva prijatelja Herceg Novog, koji je predlagao da se obavezno u centru grada opredijeli mjesto za spomenik Zuku Džumhuru, ali ni Novljane okupljene u FB Grupa prezadovoljih građana koji su 2014. godine takođe inicirali podizanje spomen -obilježja. No, kako tada tako i danas… Ostalo je na predlozima i neispunjenim obećanjima.
Upitali smo i novu vlast, koju već dvije godine čine koalicija DPS-Izbor, imaju li namjeru da se ozbiljnije pozabave odavanjem počasti čovjeku koji je toliko mnogo učinio za grad.
Odgovorili su nam da Opština Herceg Novi smatra da je inicijativa za postavljanje spomen-obilježja Zuku Džumhuru poželjna, opravdana i zrela.
-Džumhur je sigurno jedan od stvaralaca koji je zaslužio da mu se grad na ovaj način oduži. S tim u vezi, već su učinjeni određeni koraci. U pripremnoj fazi, potrebno je da stručne službe u lokalnoj upravi izvrše analizu (opravdanosti u skladu sa Zakonom o spomen-obilježjima, arhivske građe, odgovarajućih vidnih i pristupačnih lokacija, mogućih idejnih rješenja za izgradnju spomen-objekta…), te tako stvore formalne preduslove za realizaciju ove ideje. Očekujemo da se predlog za podizanje spomen- obilježja Zuku Džumhuru nađe u programu podizanja spomen obilježja za 2017. godinu, odgovorili su nam iz kabineta Nataše Aćimović, predsjednice Opštine Herceg Novi.
Ostaje nada da ovo obećanje neće biti iznevjereno, a odnos svih dosadašnjih vlasti prema Džumhuru možemo ilustrovati njegovim riječima: „Najduži put na brdovitom Balkanu je put od jednog metra! Toliko otprilike duga je i kičmena moždina svakog odraslog insana. A nama je vazda najviše trebalo da nam iz dupeta, konačno, dođe u glavu“.
K.M.
Stigli ga alali
Stariji Novljani još pamte i rado prepričavaju anegdote vezane za život Zuka Džumhura. Jednom prilikom sjedio je Zuko ispod velike murve i ispijao špricer u društvu supruge Vezire. No, njegov mir i pogled ka moru remetili su džogeri koji su svako malo protrčavali ispred njih. U jednom trenutku okrenuo se ka supruzi i kazao: „Jel’ da stara, ovi sigurno nikada nisu čuli za onu poslovicu da su insanu čim se rodi, koraci na zemlji odbrojani. Da jesu, pa valjda ne bi ovoliko žurili da ih što prije utroše“.
Najzad, kada je obolio i kada su ga mjeseci dijelili od odlaska na onaj svijet, prijatelji su ga posjećivali i redom pitali šta mu je.
On bi ogovarao „Ma ništa. Samo su me stigli alali“. Kako im nije bilo jasno o čemu govori, Zuko je pojasnio u svom stilu: „Dok sam bio zdrav, svi su mi govorili, te alal ti vjera, Zuko, koliko možeš da pojedeš, te alal ti vera koliko možeš da popiješ...I, eto, stigli me alali”.
Zaljubljen u Herceg Novi
Džumhur je bio zaljubljen u Herceg Novi. Govorio bi: „Postoje gradovi koji vam drže dušu jer imaju prošlost. Herceg Novi ima i dušu i istoriju“. O Novljanima je imao običaj da kaže: „Možda u Herceg Novom i ima loših ljudi, ali ja dosad nijednog takvog tu nisam sreo“.
Novljani pamte ovog neumornog putnika koji je uobičavao provoditi vrijeme u svojoj omiljenoj kafani „Pod lozom”, koja se još nalazi preko puta novske pijace. Pamte i njegov omiljeni sto i stolicu za kojim je sjedio, sa čašicom ( najčešće loze) ispred sebe i nalivperom u džepu kariranog sakoa.