Piše: Dragan Mraović
Gospodar i Gospodarčić, kao i njihovi prethodnici, upropastili mlade. Ovaj dvojac bez kormilara nastavlja da čini tu štetu našoj djeci. Ako je za utjehu, nije ništa bolje ni u EU u čija bezglavlja nas vode, jer je i tamo tako. Ono što je kod nas nezamislivo, desilo se Romanu Prodiju, krivcu što je euro uništio italijansku liru i što su Italijani uhvaćeni u mrežu EU koja im uništava ekonomiju, jer ih Angela Merkel guli do kože.Naime, jedna studentkinja je očitala lekciju profesoru Prodiju na javnom skupu:
„Zdravo profesore“ ja sam Kristina Re studentkinja Rethinking economics-a” u Bolonji i hvala što ste se odazvali našem pozivu. Ali, ovo je jedino hvala koju mogu da vam izrazim... Ovde je pred vama, Erazmus generacija rođena i odrasla u Evropskoj uniji i obrazovana bajkom o Evropi saradnje i zajedničkih ciljeva, o Evropi prostora u kome se slobodno putuje i obrazuje s otvorenošću ka različitosti. O Evropi mira, prosperiteta i slobode.
Ali, ta bajka o novoj evropskoj generaciji obrazovanih studenata, sa visokom mobilnošću sudara se sa realnošću, to jest, sa generacijom nezaposlenih i siromašnih radnika. U stvari, samo 1% italijanskih studenata učestvuje u projektima mobilnosti, dok su drugi nezaposleni, u stanju nezaposlenosti ili privremene zaposlenosti. Nezaposlenost mladih u 2017. prevazišla je 40%, a oni koji nađu posao su primorani da prihvate ropsko radno vrijeme i plate jedva dovoljne za preživljavanje uz ugovore na određeno vrijeme ili se plaćaju putem vaučera. Mnogi su primorani da emigriraju; neki se ovdje bave nisko plaćenim istraživačkim radom, a ostali su primorani da rade nekvalifikovane i loše plaćene poslove, uprkos visokom stepenu obrazovanja.
Budućnost mladih Italijana je siva, a njihova država je odlučila da na njih ne računa. Mi smo generacija napuštena od strane institucija i, naravno, neće biti da je baš za sve kriva Evropska unija, ali svakako nema poboljšanja ako se ne uoče krivice i krivci. Italija je izabrala da prihvati i sprovede ukidanje socijalne države: skresala je davanja za obrazovanje, socijalnu zaštitu, industrijske investicije, itd. To je stanje koje je usko povezano sa italijanskim prihvatanjem neoliberalne politike.
Profesore, vi ste rekli „moja Evropa je umrla, ali nadam se da će kriza da je probudi. Sada možemo samo dodati: molimo se“. Pa, suviše je jednostavno tako reći, profesore. Žao mi je, ali ja odbijam da živim u zemlji koja boluje od gubitka pamćenja. Koja pretvara dželate u žrtve i krivce u heroje.
Ne možemo zaboraviti da ste vi, kao predsednik IRI-ja prodali italijansko ekonomsko nacionalno bogatstvo privatnim kompanijama.
Vi ste lično učestvovali u nastanku eura, prvo kao premijer Italije, a zatim i kao predsjednik Evropske komisije...
...Tokom vašeg drugog mandata premijera, vi ste potpisali Lisabonski sporazum koji je zapravo isti kao i evropski Ustav koji su francuski i holandski građani odbacili 2005. godine. Žao mi je, ali vi ne možete da kažete da ovo nije vaša Evropa. Ovo je baš vaša Evropa.
Vi ste prodali našu budućnost i u zamjenu za šta? Evo šta smo dobili: slobodu da odemo u inostranstvo da radimo kao kelneri i neizvjestan i bijedan život. Život koji je doveo mnoge ljude u očaj i neke čak i do samoubistva.
Sada, ja ne tražim, kao što to neko radi, da formirate novu stranku ili da se ponovo kandidujete da popravite situaciju. Ne, to sada pripada nama. .“
Studentkinja Kristina ukazala je na krivca i na pravi lijek: ne mogu oni koji su upropastili zemlju da vrše reforme da se popravi ono šo su oni upropastili. Ti nije više na njima. To je na novoj generaciji.
( Autor je nekadašnji generalni
konzul SRJ u Bariju)