Da bi se željeznička preduzeća izvukla iz velike finansijske krize neophodno je u što skorijem periodu smanjiti broj radnika, a, prema informacijama „Dana”, u ove četiri kompanije višak je preko 300 zaposlenih.
Kako se navodi u strategiji razvoja željeznice, koju je Vlada usvojila prije mjesec dana, navodi se da je neophodna redukcija radne snage i podsjeća da je u periodu kada je bila namjanja produktivnost zapošljavano još radnika. U dokumentu je naglašeno i da se rashodi za zarade u željezničkim kompanijama moraju smanjiti.
– U strukturi ukupnih rashoda kod svih željezničkih kompanija dominantno mjesto imaju troškovi zarada i ostalih naknada zaposlenima. Troškovi zarada u 2014. godini smanjeni su u tri kompanije i to ŽICG, Montekargo i OŽVS 5,5 do 8 odsto, dok je ŽPCG po ovom osnovu imao povećanje troškova za skoro 12 odsto. Međutim, troškovi zarada u 2015. godini su povećani kod svih kompanija, sa najvećim učešćem kod OŽVS – navedeno je u dokumentu.
Željezničke kompanije – Željeznički prevoz, Željeznička infrastruktura, Održavanje željezničkih voznih sredstava i Montekargo zajedno broje oko 1,6 hiljada radnika. Najviše zaposlenih, shodno revizorskim izvještajima, ima Željeznička infrastruktura i to preko 800, zatim ŽPCG sa oko 400 radnika dok OŽVS ima nešto manje od 200 zaposlenih, koliko otprilike ima i Montekargo.
– Smanjenje obima međunarodnog saobraćaja u prethodne tri godine je bilo drastično. Prihod od međunarodnog saobraćaja je sa 5,3 miliona eura u 2007. godini pao na 1,7 miliona eura u 2015. godini. Ova razlika se bez smanjenja radne snage ne može kompenzovati kroz smanjenje troškova. Nasuprot ovim podacima, obim lokalnog željezničkog saobraćaja Crne Gore je u stalnom porastu od 2011. godine, a naročito od 2013. godine, kada su u saobraćaj krenuli novi elektromotorni vozovi. Prevoz od skoro 1,1 milion lokalnih putnika u 2015. godini generiše prihod od 1,97 miliona eura. Porast obima prevoza i prihoda u lokalnom saobraćaju, međutim, ne može da nadoknadi gubitke zbog pada u međunarodnom saobraćaju. O tome svjedoči i podatak da su ukupni prihodi od prevoza putnika u 2008. godini bili za skoro pet miliona eura veći nego 2015. godine – piše u strategiji razvoja željeznice u narednih deset godina.
Vlada među mjerama oporavka željezničkih preduzeća navodi i moguću privatizaciju.
– Ova odluka je prvenstveno odluka Vlade CG koja je smatrala da probleme u željezničkom sektoru treba rješavati kroz privatizaciju gotovo svih dijelova sistema, osim djelatnosti regulisanja saobraćaja. Međutim, već 2008. godine nastupila je globalna finansijska kriza koja je smanjila interes za privatne investicije u željeznički sektor te namjere Vlade za privatizacijom pojedinih djelatnosti željezničkog sektora nijesu više imale uporište u novoj realnosti okruženja. Plan privatizacije je bio izuzetno ambiciozan: izbor strateških partnera za djelatnosti putničkog i teretnog saobraćaja i održavanja Željezničke infrastrukture, prodaju kontrolnog paketa akcija za Održavanje voznih sredstava – navodi se u dokumentu.
Takođe, u strategiji je navedeno da su četiri željeznička preduzeća od 2012. do 2015. godine ostvarila ukupan minus od 40 miliona eura. Željezničke kompanije, uzuzev Montekarga, nalaze se na crnoj listi najvećih dužnika državi po osnovu poreza i doprinosa. Željeznička infrastruktura duguje cirka tri miliona eura, koliki je i dug Željezničkog prevoza dok OŽVS prema poslednjim podacima Poreske uprave ima dugovanja od 1,6 miliona eura. B.Ma.
Međusobna potraživanja veliki problem
Poseban problem u funkcionisanju željezničkih društava predstavljaju međusobna potraživanja, koja su se takođe povećala u 2015. godini, dok je u 2016. godini došlo do smanjenja dugova, iz razloga poslovanja sa profitom Montekarga i zbog dodatnih sredstava koja su rebalansom budžeta dodijeljena ŽPCG u cilju izmirenja tekućih i zaostalih obaveza 2,7 miliona eura.
– Najveći dio međusobnih potraživanja odnosi se na dugove ŽPCG prema ŽICG za utrošenu električnu energiju visokog napona oko 897 hiljada eura. Ovo jasno pokazuje da i u slučaju da se isplate međusobna potraživanja, sistem u sadašnjim okolnostima nije održiv, jer su zaduženja sva četiri društva znatno veća od međusobnih potraživanja – navodi se u dokumentu.