Nova knjiga poezije Radinka Krulanovića „Riječi koje ne dajem olako”, promovisana je pred brojnom publikom u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, u Podgorici. O knjizi su govorili prof. dr Boris Brajović i mr Milorad Durutović.
– Knjiga Radinka Krulanovića „Riječi koje ne dajem olako” je druga autorova knjiga koja je nastala u kratkom vremenu i umnogome prati, po poetskom stilu, prvu knjigu poezije pod nazivom „Tišinom ti govorim”, s tim što je drugoj knjizi dodat i kratak prozni tekst. Ovu važnu novinu, koju ova knjiga donosi u odnosu na prvo pjesničko ostvarenje Krulanovića, svakako se nalazi u jednoj seriji poetskih omaža pjesnicima i književnicima kao što su: Matija, Crnjanski, Puškin, Rembo, Bukovski, Kostić, Andrić, Cvetajeva, Puškin i drugi – kazao je dr Brajović.
On je dodao da autor svojom ključnom pjesničkom figurom, a to je sjećanje, pokušava da uspostavi onu neophodnu konektivnu strukturu zajedničkog iskustva i znanja u čijem je prostoru poezija bila važan segment.
– Riječ je o pjesničkom konceptu u kome pjesnik preko modela sjećanja želi da oprisutni jedno vrijeme doživljeno, prošlo, konkretizovano – kazao je, između ostalog, Brajović.
Mr Durutović je kazao da je u čitalačkom, odnosno hermeneutičkom susretu sa ovim Krulanovićevim djelom osnovna opasnost sadržana u olakom primanju te knjige „kao da je riječ o poeziji jednostavne komunikacije, transparentne imaginacije i misaonosti”.
– U poeziji Radinka Krulanovića motiv riječi ima specifičn e biblijske, etičke i ontološke implikacije, dakle, jedan specifičan emotivno-vrednosni potencijal kakav, ipak ne mogu da namire srodni motivi kakvi su pjesma ili knjiga. Naslovna sintagma implicira osnovni idejni problem ove knjige, a to je pitanje komunikacije koja se odvija na onoj fundamentalnoj relaciji: autor-tekst-čitalac. U cilju razjašnjenja, valja se zapitati da li su riječi sanktifikovane iz pozicije onog ko ih daje, dakle, samog pjesnika; ili pak sa poetizacije onoga kome su namijenjene. Ako se krećemo iz unutrašnjosti teksta, odgovor je jasan, budući da su riječi, tj. pjesme, upućene onima koje pjesnik bira kao svoje literarne pretke; onima koje bira kao svoje privilegovane istorijske heroje, prijatelje, a naročito saborce u borbi za očuvanje imena srpskoga jezika i pisma, nikakve ambivalentnosti zapravo nema – kazao je Durutović. On je dodao da pjesnik zebe nad riječima kao svojim jedinim imetkom.
– Jer samo riječima može da iskaže svoju pažnju, da sačini omaž svojim ljubavima, svojim pjesnicima, svojim herojima, svojim usnulim i živim prijateljima, čuvarima jezika srpskoga. Zbog toga knjiga „Riječi koje ne dajem olako” funkcioniše kao pjesnički omaž par ekselans – kazao je Durutović.
A.Ć.


Polje saznanja

Poeziju je govorila i program vodila Branka Zečević, uz muzičku pratnju Đorđa Mikovića. Stihove su čitali i autor Krulanović i prof. Svetozar Ćiraković.
Autor Radinko Krulanović je nakon iskaza zahvalnosti kazao da je „pjesnicima dozvoljeno da se kreću u protivrječnostima”, te da se na taj način otvaraju novi horizonti, „polje saznanja i onoga nedokučivog”.