Porudzbenica
Riječ
Dana |
Rifat Fejzić, reis Islamske zajednice u Crnoj Gori:
– Mi koji dijelimo isto
nebo i zemlju imamo
obavezu da stvaramo humano
društvo jednakih šansi za sve.
|
Vic
Dana :) |
Tri dana zagađenost vazduha u Podgorici duplo veća od normalnog.
Pljevljaci su se osjećali kao kod kuće.
Otišao Mujo u Njemačku, počeo da proizvodi i da prodaje zamrzivače i obogatio se. Zove ga Haso - kuka i moli da ga zaposli kod sebe. Muji dosadi, pa mu kaže:
- Važi, zaposliću te kod sebe, ali prvo moraš da prodaš ovih 100 zamrzivača Eskimima.
Ode Haso, a poslije nedjelju dana pošalje telegram Muju:
- Šalji još, sve sam prodao.
Mujo odgovara:
- Kako si, bolan, uspio, ja sam se mučio tri godine i nijedan nisam uspio da im prodam?!
Haso će na to:
- Pitao sam ih što vode ljubav na -50 stepeni, kad mogu na -20.
|
|
|
|
|
Feljton - datum: 2017-08-28
FILMSKO PREISPITIVANJE: VJEKOSLAV AFRIĆ, SLAVICA
Kadar iz „Slavice“
Temperamentom i željom do originalnosti
Scenario i režija: Vjekoslav Afrić; Fotografija: Žorž Skrigin; Muzika: Silvio Bombardeli; Scenografija: Jozo Janda; Montaža: Maja Ribar Lazarov; Uloge: Irena Kolesar, Dubravko Dujšin, Marijan Lovrić, Carka Jovanović, Ljubiša Jovanović, Jozo Laurenčić, Boža Nikolić, Ivka Rutić, Dejan Dubajić; Proizvodnja: Avala film, Beograd, 1947.
- Piše:dr Radoslav T. Stanišić Filmski i TV reditelj
Razlog za to je u rezoluciji Informbiroa i sovjetsko-jugoslovenskom raskolu, nakon čega film u kojem Tita glumi sovjetski glumac više nije bio politički „podoban”. „U planinama Jugoslavije” nakon toga je završio u bunkeru na nekoliko decenija. U cijelom Romovom opusu ne postoji takvo djelo. On se tog filma, istini za volju, i sam kasnije odricao, sa dosta potištenosti. Da je film radio površno i bez strasti može se zaključiti po svakom kadru: statične scene, patetično i šablonski koncipirane, ni po čemu se, bar što se tiče filmskog jezika, ne razlikuju od onih naših predratnih tvorevina. Ni traga od onog poznatog Romovog poetskog zanosa, osjećanja za dramatičnost zbivanja i traganja za poetskim nijansama čovjekove tragedije. Takav rediteljev odnos prema materijalu imao je uticaja i na legendarnog snimatelja Eduarda Tisea, koji je većinu scena snimio iz jednog ugla, statično, nezainteresovano do ravnodušnosti. Umjesto autentičnosti – plakatska slika rata i romantična idealizacija. Istina je izgubila svoje značenje, herojstvo, realni prostor, a stradanje i žrtve svoje vrijeme. Ovako komponovan film nije ni mogao da se otrgne od potpune bezizražajnosti. Vjekoslav Afrić napušta Romovu ekipu i svojim pozorišnim iskustvom, umjetničkim temperamentom i željom da se dokaže pokušava da pokaže da revolucija ima svoju originalnost i da se ne može svesti na tako pojednostavljene filmske forme.
U jednom trenutku mu se činilo da će njegova „Slavica” predstavljati polemičku repliku na Romov film, ali su se postepeno strasti smirile i želje usmjerile prema sopstvenim vizijama. Pripreme za ovo djelo trajale su veoma kratko pa je snimanje počelo već u ljeto 1946. i završeno još prije zime. Film je rađen bezvučno i tek je početkom sledeće godine sinhronizovan tako da je svečana premijera priređena u Beogradu 12. maja 1947. Taj datum ističemo, jer od njega bilježimo značajnije događaje u razvoju jugoslovenskog igranog filma. U realizaciji „Slavice” učestvovalo je direktno ili indirektno dosta izuzetno motivisanih protagonista, jer su svi vjerovali da su u pitanju nacionalni ponos i prestiž. Radilo se sa trofejnom tehnikom, sa nedovoljno trake, bez iskustva, ali uz nesebičnu pomoć Jugoslovenske narodne armije i mještana Splita i okoline. Snimalo se stihijski, niko nije gledao na vrijeme, napore niti materijalnu korist, tako da je već u toku samog rada na filmu stvorena atmosfera prijateljstva, koja se posle premijere proširila na cijelu zemlju. U takvom raspoloženju ljudi su smatrali da je obaveza i čast vidjeti „Slavicu”, o njoj razgovarati ili je pratiti na njenom putu kroz bioskope velikih i malih gradova i sela. Uspjeh je bio toliki da je već poslije prvih projekcija film postao društveni fenomen koji nadrasta sebe i svoje objektivne vrijednosti. Kritičari su pokušavali da zadrže prisebnost duha i kritičku distancu radi što objektivnijeg sagledavanja vrlina i mana ovog djela, ali se ubrzo pokazalo da je nemoguće o „Slavici” suditi na taj način, izolovano od utisaka i djelovanja koje je budila u bioskopskim dvoranama. Ona se stapala sa željama našeg svijeta tako da je filmski jezik tek bio onaj nužni okvir kroz koji se prolamaju zajedničke emocije. „Slavica” je tako zadobila sopstvenu egzistenciju i poziciju u društvu i o tome se moralo voditi računa. Iznenađenje je bilo tim veće što se ovakav film nije očekivao među inicijatorima nacionalne filmske euforije.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|