-Piše: Vukić – Garo Brajković

Usnuli se javljaju u snu i šalju poruku i poruke bližnjim i svijetu. Svaka poruka je živa i životvorna i stvarna. Svaka poruka kazuje nam gdje smo, ko smo, šta smo radili i šta činimo i šta je to što je za činjenje. Svaka poruka nas opominje i kazuje šta je bilo, zbog čega je to bilo, šta će biti i zbiti se. Zapamtite poruku, zapišite poruku, poruka nije zalutala i nije slučajno se pokazala i kod nas došla, poruka kazuje, pokazuje i danas i sjutra. Poruke usnulih imaju bitnost i samobitnost, oni usnuli sa porukom kazuju da su stariji od nas, veći od nas, moćniji od nas i svevidni su u svenebesju. Sigurno i istinski nam pokazuju poruku i sa porukom gdje smo danas, a gdje je naše sjutra.
Usnuli nam pokazuju i prošla vremena i pokažu i ono što nijesmo nikada vidjeli i kazuju nam i za ono za koje nijesmo nikada čuli, i za one koje nijesmo ni čuli ni vidjeli. Nemoć svijeta ne može da se pronađe i nađe u kazivanju i svekazivanju usnulih. Čovjek prepozna sve poruke, i sve poruke primi kao pribježište. Usnuli imaju moć da nam se pokažu i prikažu u pribježištu svijeta, gdje naše oko ne može vidjeti naš vidokrug je od praiskona ograničen na ovoj planeti i svim sazvežđima. A samo nit planetarna pusti nam slike, koje nam se pokažu i prikažu.
Nije san bajka, nije san priča, prazna i isprazna, nego hoće tek toliko čovjeku da se pokaže da je sitan i mali i nedorastao i neznaven za planetarnu poruku i sliku. U trenutcima sna čovjek stigne na daleka mjesta, mnoga mjesta i predjele, gdje su slike sveviđenja blage, tople, radosne, bajne i bajkovite, do čudesnih strašnih i nezamislivih staništa, gdje ga strašni predjeli i sveviđenja spopadnu da sa strahom i strahotama u čudu i čuda preživljava i neshvatljive i nepojmljive pojave, koje oko nije nikada vidjelo na zemlji planeti, a čovjek ima samo moć da pretura po sjećanju sveviđenja, da promišlja i zamišlja predjele i pojave viđenja, slutnje svebiti, koje ga more i umaraju i dave.
Čovjek nije nikada sam, uvijek je u svekrugovima vida i prostoru sveviđenja. Krug vida i prostor sveviđenja imaju linije koje se pronalaze u kazanom vremenu kod dolazećih poruka i kada se čovjek zapita zašto je to tako, neće imati odgovor, dok je u stanje neviđenog prostora. A ako se otrgne iz svojih malih vidokruga i nevid udalji od sebe i od neviđenja, stići će dan i noć vida. Nema nemogućeg, nema nedostižnog, sve može biti dostižno, sve je moguće, iz ljušture i okolopa i priroda izlazi.