Knjiga ,,Zaboravu uprkos” Todora Živaljevića Veličkog, koja je objavljena u izdanju Udruženja književnika Crne Gore, promovisana je u okviru tribine ,,Riječ” tog Udruženja u duhovnom centru ,,Simeon Mirotočivi” na Nemanjinoj obali u Podgorici.
-Knjiga o kojoj govorimo ,,Zaboravu uprkos” Todora Živaljevića Veličkog, pripada pjesničkoj trilogiji skupa sa knjigama „Molitva za rod moj Velički” i „Metoh i ja” o kojima se i govorilo i pisalo – pojasnila je pjesnikinja Milica Kralj, urednica Tribine ,,Riječ”.
Ona je dodala da „Zaboravu uprkos” predstavlja iskristalisani samopoetički uvid.
-Tu je pjesnik u najprirodnijom, samim tim i najzahtjevnijoj, vezi sa sobom, sa vlastitim stvaralačkim „ja”, odnosno u simbiozi sebe i pjesmom u procesu nastajanja, sa sumnjama, mukama, nedoumicama koje prate pjesmu od prvotne klice do njenog konačnog oblika i okončanog iskaza. Tim činom pjesnik i provjerava i samoodmjerava vlastite zanose, mjeru pjesničkog zanosa mjerom završene pjesme; preispituje i klonuća, padove i uzlete – navodi Kralj. Ističe da u tom beskonačnom, neprekinutom dijalogu koji čine: pjesnik-pjesma-vrijeme Todor Živaljević Velički, u ovom razgranatom bezljubavnom dobu, svojim pjesmama - poemama, dešifruje koliko svoju stvaralačku tajnu, svoje pjesničke i životne ljubavi.
-Na početku knjige za moto Živaljević uzima iskaze Andrića i Fernanda Pesoe, najznačajnijeg portugalskog pjesnika, koji je koristio negdje oko 70 heteronima, od kojih su najpoznatiji Albert Kajero i Rikardo Reiš, o kome će i čuveni portugalski nobelovac Žoze Saramago napisati kratki roman ,,Godina smrti Rikarda Reiša”. Pesoa je sahranjen na gorblju Svetog Jeronima pored Vaska de Game, a na njegovoj nadgorbnoj ploči urezani su stihovi: „Da bi bio veliki, budi potpun:nek kod tebe/Ništa nije prekomerno, okrnjeno./Budi sav u svakoj stvari. Uloži čitavog sebe/U najmanje što činiš./Tako u jezeru svakom ceo mesec/Blista, jer živi u visini.” Dakle, Živaljević uzima po jednu misao dvojice pjesnika koja govori o početnoj životnoj stazi i njenom neminovnom uvirnom kraju do kog se stiže prilikom povratka u smrtnom časku – smatra Kralj.
Otuda je, dodaje ona, i knjiga ,,Zaboravu uprkos” oznaka produžene poeme, oznaka pjesničke posvećenosti, oznaka istrajavanja i stvaralačkog zanosa i samjeravanje onog uzvitog zanosa koji se vazda nalazi na razmeđi raščinjavajućih usudnih sila i pobjedničkog usklika.
-A svako slovo koje uporno i prilježno ispisuje ruka pjesnika- označava i potiranje zaborava. Svaki stih, pjesama, u pjesničkom slogomjerju, počev od Svetog Save, roditelja srpskog pjesništva, koji svom ocu Simeonu Nemanji ostavi veličanstveni pohvalni otpjevatelni vijenac - pa sve do nas ovovremenih pjesnika, daruje nam neprikosnoveni jezički i pjesnički i svetosavski oslonac i svojevrsni obrazac djelotvorni. Svaki naš stih i jeste prilog: dušino uzdarje u daljem oblikovanju pjesničke osnove: ma koliko da je to naše slovce, naša pjesma, naša riječ, izgrcana u stremljenjima i uspinjanju ka srpskim jezičkim visinama - označava ona ono što mitropolit Amfilohije svojim pjesmama reče trepet neizrecivog, odnosno treper i drhtaj pjesnikove nutrine – zaključila je Kralj.
Stihove su, pored Kralj, kazivali autor Todor Živaljević Velički i pjesnik Ljubisav Bjelić Morački.
A.Ć.