Biblioteka Matice srpske priredila je elektronsku izložbu povodom obilježavanja dvjesta godina od objavljivanja prvog izdanja „Srpskog rječnika” Vuka Stefanovića Karadžića (Srpski rječnik istolkovan njemačkim i latinskim riječma, Beč, Štamparija Jermenskog manastira, 1818).
Sastavljanju rječnika narodnog srpskog govora Vuk je pristupio 1815. na predlog i preporuku slaviste i dvorskog bibliotekara Jerneja Kopitara.
Najobimniji posao oko prikupljanja građe odvijao se u manastiru Šišatovcu, gdje je Vuk boravio kao gost arhimandrita Lukijana Mušickog 1816. godine. „Rječnik” iz 1818. ukupno sadrži 26.270 riječi. Vukov saradnik Jernej Kopitar pomogao je oko prevoda odrednica na latinski i njemački, kao i u drugim leksikografskim poslovima oko koncepcije i izrade rječnika.
Mnoge ugledne ličnosti bile su pretplatnici, a među njima znatne priloge dali su mitropolit Stefan Stratimirović i plemić Sava Tekelija. Štampanje je pomogao i bečki trgovac Teodor Tirka koji je dao najveći prilog, ali s tim da preuzme dio tiraža i naplati dug.
„Srpski rječnik” je prva knjiga izdana reformisanom azbukom (izostaje slovo h, unijeto u drugo izdanje) i novim pravopisom. Uz „Rječnik” Vuk je dao i kratak pregled srpske gramatike. Postojali su problemi izdavanja djela na narodnom jeziku i novom azbukom. Teškoće oko štampanja novim slovima prevaziđene su pronalaženjem štamparije Jermena mehitarista u Beču koji su imali dozvolu objavljivanja na istočnim jezicima.
Kada je objavljen, „Rječnik” je u srpskoj sredini odbojno primljen. Osim nove azbuke, a naročito zbog latiničkog slova jota (j) unijetog u njen sastav, neprijateljstvu su doprinijeli i leksička građa „sramotnih“ riječi, kao i upotreba jekavskog narječja. U evropskim učenim krugovima „Rječnik” je dobio pohvale i priznanja.
Vukov „Rječnik” nije samo leksokografsko djelo, već i „enciklopedija narodnog života“, kako se o njemu govori. U „Rječnik” su opisana narodna vjerovanja, običaji, nošnja, jela, svakodnevni poslovi, društveni odnosi, oružje, škole, biljke i dr. Djelo je i riznica narodnih umotvorina: poslovica, zagonetki, izreka, lirskih i epskih narodnih pjesama, basmi, bajalica, zdravica, tužbalica, legendi, skaski i anegdota, pa sve do pripovijedaka, šaljivih priča, priča o životinjama i dr.
Osim prvog izdanje Vukovog „Srpskog rječnika” iz 1818, na izložbi je predstavljeno i drugo izdanje (Beč, Štamparija Jermenskog manastira, 1852), sa oko 47.500 riječi, kao i ostala izdanja, uključujući i fototipska, hronološkim redom. Na izložbi je predstavljen i izbor literature o Vukovom ,,Rječniku” sa signaturama, koja svojom brojnošću i tematskom raznovrsnošću svjedoči o velikom interesovanju javnosti za ovu knjigu u protekla dva vijeka, a otvara perspektive i dalja proučavanja.
Vukov „Rječnik” bio je jedan od najvažnijih koraka u borbi za jezik, jer je za osnovicu književnog jezika postavio čist narodni jezik.
Elektronska izložba se može pogledati u javnom katalogu Biblioteke od 1. do 28. februara i na veb sajtu BMS www.bms.ns.ac.rs. Autorka je Aleksandra Drapšin, a urednik je Selimir Radulović.A.Ć.