Centralna svetosavska akdemija ,,Nadanje se naše zakopalo na Kosovu u jednu grobnicu” održana je sinoć pred brojnim Podgoričanima u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja. Kripta je bila tijesna da primi sve one koji su došli da čuju besjede i uživaju u bogatom kulturno-umjetničkom programu.
Pozdravno slovo izgovorio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
– U rečenici koja je moto ovog našeg sabranja „nadanje se naše zakopalo na Kosovu u jednu grobnicu” Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, sadržano je sve ono što jesmo i što treba da budemo. Tamo gdje prestaje svaka nada za svijet i za čovjeka, tu počinje naša nada, tu počinje i jedina istinska nada za svako ljudsko biće – kazao je, između ostalog, mitropolit Amfilohije. On je dodao da Kosovo nije mjesto beznađa, već grobnica iz koje se rađa naša nada. Kako je istakao, ,,ono što se danas u svijetu događa, započelo je 1389. godine na ravni Evrope, a sada, evo, započinje na ravni cijeloga svijeta. Sve što se danas događa u Ukrajini, Aziji i šire, tu je započelo i tu će se ono i završiti”.
– Kad se zemaljsko žrtvuje za ono što je vječno, što je neprolazno, onda je to izvor novog života, nove nade. Ova riječ Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca je u stvari jevanđeljska riječ. Kosovo shvaćeno kao izdanak svetog grada Jerusalima, odnosno groba Hristova. Hristov grob je živonosni grob, prvi grob u istoriji roda ljudskoga koji je nazvan živonosnim grobom. Sve ono što se iz njega rađa i uz njega preporađa ne iščezava, nije podložno smrti, ono rađa novi život, rađa novu nadu. Svjedok te nove nade je i nosilac te nade jeste upravo Sveti Otac naš Sava kome je posvećen ovaj dan, ovaj praznik i ova akademija – kazao je, između ostalog, mitropolit Amfilohije. On je dodao da ,,opredjeljenje kosovsko za ono što je neprolazno i vječno, za vječni život, a ne za smrt, jeste opredjeljenje na koje je prizvan ljudski rod, čovječanstvo, i zato se mi radujemo što pripadamo takvom narodu koji se opredijeli za Carstvo nebesko”. Ovogodišnju svetosavsku besjedu izgovorio je književnik Živojin Rakočević iz Gračanice.
– Kada je 1946. godine prisustvovao Svetosavskoj akademiji, Josip Broz je odlučio da bude Sveti Sava. Na svim mjestima na kojima je on bio, pojavio se Broz, a onda je iz ćelijske pustinje zagrmio Sveti Justin Popović: ,,U osnovnim školama srpske zemlje Sveti Sava nema pristupa! Šta se zbiva sa Srpstvom, šta se to zbiva sa nesrećnim Srbima?”, pitao je Sveti Justin. Onda je dao odgovor i objavio da je živo duhovno carstvo Svetoga Save i da je nadživjelo sve države i sisteme – kazao je, između ostalog, Živojin Rakočević. On je dodao da smo, u neku ruku, žrtve proizvođača stvarnosti.
– Možemo se osloniti na Savinu državu u državi koja je, ipak preživjela, iako su ga napali psi, što reče Matija Bećković. Nemoćni su porazili imperije jer njihova sila nije od ovoga svijeta. Osmijehom nas je prije nedjelju dana ispratio naš Oliver Ivanović. I taj osmijeh sa samrtnoga odra je njegova najveća pobjeda. I zato se naše nadanje nije zakopalo, zato naše nadanje nije zakopano, ono je zakopano da bi se sačuvalo i da bi smo dižući kamenje sa te grobnice ugledali svjetlost koja će nas sve obasjati. I tako je iz riječi mitropolita Amfilohija izgovorenih na Božić, osijala nada mnoge. I tako su milioni danas za njim ponovili i ponavljaju – ne potpisuj, sine! Sveti Savo, ako si mogao biti otac svome velikom i silnom ocu, budi roditelj i nama, pa makar na tebe svi pse pustili. I kad to uradimo, ostaće nam nešto u rukama, ostaće sindžiri, lanci, okovi... Njih ćemo kao onaj siromašak spustiti na tvoj neznani i sveprisutni ćivot. Njima ćemo kao zalogom pokajanja ukrasiti naše hramove. Biće ti draža najmanja alka na tim verigama od svih mozaika i mnogoglasnih zvona. Sveti Savo, sačuvaj nas od moći, sopstvene i tuđe, pridrži svako dobro djelo što smo u nemoći uradili i šapni svima koji ne vjeruju – dogodine u Prizrenu – poručio je Rakočević.
A.ĆUKOVIĆ


Učesnici programa

U bogatom kulturno-umjetničkom programu učestvovali su: hor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog pod dirigentskom palicom đakona mr Mihaila Lazarevića, hor „Sveti apostol i jevanđelista Marko” iz Podgorice, pod dirigentskom palicom mr Ljudmile Radović, hor „Sveti Novomučenik Stanko” iz Nikšića pod dirigentskom palicom Lenke Durutović, Srpsko pjevačko društvo ,,Svetosavnik” iz Podgorice, pod dirigentskom palicom Ratke Vujačić, guslar Maksim Vojvodić, bogoslovci Bogoslovije Sv. Petra Cetinjskog, kao i Folklorni ansambl ,,Đurđevdansko kolo”.
Program su vodili Ananije Jovanović i Marija Drašković.