Ministarstvo kulture Hrvatske uputilo je kancelariji Uneska hrvatsku kandidaturu za zaštitu proslave Svetog Tripuna i Kola Svetog Tripuna, kao tradicije bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj, iako je u pitanju crnogorska tradicionalna svečanost koja se vjekovima obilježava u Kotoru. Ovakav potez Hrvatske za sada je naišao na ćutanje naše vlade, a programski direktor NVO Građanska alijansa Boris Raonić u izjavi za „Dan” kaže da zvanična Crna Gora u ovoj situaciji mora da se ponaša dostojanstveno, principijelno i pokaže samopoštovanje.
– U tom svjetlu, treba pozvati ambasadora Hrvatske, uručiti mu notu, postaviti pitanje da li obostrano njegujemo dobrosusjedske odnose i istovremeno poslati pismo svim članicama Uneska, generalnom sekretaru i komitetu koji razmatra aplikacije, kojim se objašnjava zašto je ovo neprihvatljivo. Ovdje ne treba da se čeka pritisak javnog mnjenja, već Vlada sama treba da prepozna da je ovo atak na duhovnost suštine Crne Gore, a to je građanski koncept. Hrvatska pokušava da prisvoji nešto što je nastalo prije raskola u hrišćanstvu i katolicima i vjekovima prije nastanka etniciteta i samim tim Hrvata – kazao je Raonić.
Ističe da zvanična Crna Gora ne treba da pogoršava odnose sa Hrvatskom, ali treba da javnost i međunarodnu zajednicu učini osjetljivom na nepravdu koja nam se čini.
Bokeljska mornarica Kotor je memorijalna ogranizacija sa sjedištem u Kotoru, koja je izvorno utemeljena kao najstarija bratovština pomoraca na Jadranu i jedna od najstarijih na svijetu. Na sajtu te organizacije navodi se da su osnovani 809. godine, kada su kotorski pomorci preuzeli relikvije hrišćanskog sveca mučenika Tripuna i kasnije ga proglasili zaštitnikom grada. U proteklih dvanaest vjekova Bokeljska mornarica je prošla kroz mnoge transformacije – od humanitarne, preko vojne, pa sve do memorijalne organizacije, kakva je danas.
Admiralat i Upravni odbor Bokeljske mornarice Kotor nedavno je saopštio da „tokom cijele istorije Mornarica nikada u svome imenu nije imala nacionalni ili etnički predznak”.
– Nju su činili pripadnici raznih entičkih grupa, a ne postoje podaci o njenom etničkom sastavu koji mogu biti argument o predominaciji jedne etničke grupe. Činjenica da je Mornarica u prošlosti bila i vjerska, odnosno katolička bratovština, nije dokaz da su njeni članovi bili pretežno Hrvati, premda nije sporno da su zadnjih 150 godina, nakon formiranja nacionalnih identiteta na prostoru Boke kotorske tokom 19. vijeka i obnove rada Mornarice od strane Austrougarske monarhije 1859. godine pod novim imenom „Plemenito tijelo Bokeljske mornarice”, važnu ulogu u njenom razvoju imali katolici koji su se uglavnom nacionalno izjašnjavali kao Hrvati. Katolička crkva je univerzalna, a ne nacionalna, u Boki su živjeli katolici razne etničke pripadnosti. U vrijeme kada je Mornarica bila i vjerska bratovština bilo je i pravoslavnih članova. Niko u Boki nije mogao da se bavi pomorstvom i pomorskom trgovinom ko nije bio član Mornarice, a već krajem XVII vijeka na teritoriji Boke, koja je tada obuhvatala prostor od Sutomora do Sutorine, katolici su činili trećinu stanovništva. Ni danas Mornarica ne vodi evidenciju o nacionalnoj i vjerskoj strukturi članova – navodi se u saopštenju.
M.S.