Izraelski koreograf i baletan Roj Asaf gostovao je u Crnoj Gori protekle nedjelje, tokom prve izvedbe svog baleta „Dječaci” u Crnoj Gori, koji mu je donio niz nagrada širom svijeta. Ovim baletom, koji je izveden u CNP-u zahvaljujući Ambasadi Izraela u Beogradu, Asaf je, kako kaže, želio da pokretom istraži stereotipe i predstave o muškosti. Gledaoci ne želeći da propuste rijetku priliku da vide vrhunsku baletsku predstavu napunili su CNP do poslednjeg mjesta. Nisu se prevarili – imali su priliku da vide pet plesača koji su lepršavo demontirali sopstveni, muški, identitet. Dinamično i duhovito, Asaf je kreirao balet koji, kako je naglasio za „Dan”, otkriva prostor muškog stereotipa, mehanizme koje pokreće i koji ga pokreću, moć koju otjelotvoruje i nasilni potencijal koji posjeduje.
Roj Asaf je rođen 1982. godine u kibucu Sde Moš na jugu Izraela, a igrom i njenom kreacijom bavi se od najranijeg djetinjstva. Formalnu obuku je započeo sa 16 godina, ali poslije dvije godine, poput svih mladih Izraelaca, bio je mobilisan u padobranske jedinice izraelskih odbrambenih snaga, gdje je služio do kraja vojnog roka. Od 2003. godine sarađuje sa međunarodno priznatim koreografom Emanuelom Gatom, kao igrač i njegov asistent. Od 2010. godine samostalno radi i razvija svoje kreacije. Danas se njegovi komadi izvode na važnim scenama poput Teatra „Šajo” u Parizu i „Crnog paviljona” u Eks en Provansu, festivalima kao što su „Jacob’s Pillow”, Festival igre u Bolcanu, Bijenale u Veneciji, Bijenale u Lionu…
Inspiraciju za „Dječake” dobio je zbog „Djevojčice”, to jest baleta koji je napravio nekoliko godina prije koreografije koju smo imali priliku i mi da vidimo.
– „Dječaci” su moj odgovor na „Devojčice”, rad za pet žena, koje sam počeo da kreiram 2013, dvije godine prije premijera baleta koji ste imali priliku da vidite. Bio sam znatiželjan šta bi se moglo desiti ako muškarcima dam isti materijal kao i ženama. Iz te početne premise dobili smo koreografiju koja se razlikovala, a koja je nastala spontano, tokom proba, kroz saradnju svih nas – kazao je za „Dan” Asaf.
Kao kreator ovog baleta koji na veoma i dopadljiv, jednostavan, a opet veoma dubok i dojmljiv način istražuje muške pojmove kroz pokret Asaf ističe da nakon „Dječaka” ne može istaći da je pametniji kad je položaj i uloga muškarca u današnjem vremenu u pitanju. Umjesto odgovora nameću se pitanja...
– Ko su ovi ljudi koje zamišljamo? Koja je uloga muškaraca, a koja žena? Uloga ljudi... Nemam odgovor. Ono što znam je da me interesuje nastanak i istrajnost stereotipa i klišea. Želio bih da mojim komadima pomognem da bolje upoznamo sebe.
Kad su reakcije na ovaj njegov poznati balet u pitanju, Roj Asaf naglašava da je njemu velika čast i zadovoljstvo kad vidi da „Dječaci” pomognu ljudima kao pojedincima da se bolje osjećaju. Reakcije su više na ličnom nego kolektivnom planu, i nemaju mnogo veze sa nacijom, zemljom i polom, ističe on.
– Imali smo privilegiju da ovaj balet vidi mnogo različitih ljudi. Oni su ga gledali i shvatili, naravno, na mnogo različitih načina. Mislim da to zavisi zapravo od osobe koja gleda balet i onoga što ona ima u sebi. Ako ste kompleksni, kad je ova stvar u pitanju, onda će i tumačenje ovog baleta biti kompleksno i složeno. Nema to veze ni sa nacionalnom pripadnošću, ni sam polom. Možda to zvuči kao kontradiktorno, naročito ako tvrdi neko ko je kreirao balete koji se zasnivaju na, očigledno, rodnim razlikama. Ali, mislim da je to upravo ono što se tiče ovih mojih baleta („Djevojčice” i „Dječaci”), koliko je to zapravo čudno, i neutemeljeno, da se definišemo, i ujedno ograničavamo, prema polu. Zapravo, shvatio sam da nije dobro definisati jednu osobu. Jer, to i nije moguće, posebno na osnovu pripadnosti polu, naciji... Jesmo mi pripadnici i nacije, i rase, i pola... Ali nismo samo to. To nas ne objašnjava i ne definiše. Mi smo više od toga. Definisanje nekog po pripadnostima određenoj grupi nikome ne služi – i to onemogućava stvarno da vidimo, upoznamo jednu osobu - kaže Asaf.
Balet „Dječaci” Roja Asafa izveden je i u Ateljeu 212 u Beogradu, u okviru tek završenog Beogradskog festivala igre.
S.Ć.