Iz Banke hrane Crne Gore apelovali su na institucije sistema da se angažuju i pomognu samohranim roditeljima u Crnoj Gori. Prema podacima Monstata sa poslednjeg popisa, u Crnoj Gori ima 24.424 porodica u kojima djecu podiže samo majka i 5.105 porodica u kojima djecu podiže samo otac, što ukupno čini oko 30 hiljada porodica sa samohranim roditeljima.
– Broj djece koja žive sa samo jednim roditeljem moguće da je i duplo veći. Samohrani roditelji su osjetljiva grupa ugroženih koji su najčešće prepušteni sami sebi. Najčešći problemi samohranih roditelja su to što drugi roditelj ne plaća izdržavanje djeteta, kao i to što crnogorsko zakonodavstvo neadekvatno štiti njihove interese. Posebna tema je njihov status u društvu – saopšteno je iz Volonterskog tima Banke hrane Crne Gore.
Dodali su da su samohrani roditelji za rješavanje svih problema prepušteni isključivo sebi.
– Neke zakonske regulative postoje, ali one nijesu dovoljne ili su nepotpune, a i postojeći zakoni se često krše ili se ne sprovode. Porodice samohranih roditelja se suočavaju sa različitim problemima, posebno ekonomske, socijalne i emocionalne prirode. Centri za socijalni rad u našoj državi nemaju posebnu stručnu službu koja bi na adekvatan način vodila brigu o najranjivijoj kategoriji društvene zajednice, a to su samohrane majke i očevi i njihova djeca – navodi se u saopštenju.
Dodaju da, osim lošeg odnosa zaposlenih, na koji se žale korisnici socijalne zaštite, imaju iskustva i sa „prijetnjama” oduzimanja djece i njihovim odvođenjem u Dom ukoliko se roditelj „ne snađe” da plati račune i obezbijedi im normalan život.
– Da li znamo koliko država izdvaja za boravak djeteta u Domu, pa i u hraniteljskoj porodici? Potpuno je besmisleno izdvajati dijete iz primarne porodice iz mnogo razloga, valjda je i roditeljska ljubav važna. A taj isti novac koja bi država dala Domu ili hranitelju može da preusmjeri na porodicu koja je u stanju potrebe. Zašto ne pomažemo roditeljima da odgajaju svoji djecu? – pitaju se u saopštenju. Dodali su i da nema ni dječjih dodataka.
– Šta je sa dječjim dodacima, koji bi podmirivali njihove potrebe kako što je to slučaj u zemljama zapadne Evrope? Zašto izbjegavamo energetsku solidarnost i besplatne kilovat sate? Šta je sa besplatnim užinama u školi, prevozom i udžbenicima koje trebaju učenicima do sticanja prvog zvanja, djeci iz socijalno ugroženih porodica? Zašto ne gradimo socijalne stanove na periferiji za korišćenje roditelja djece koji jedva spajaju kraj sa krajem? Šta je sa alimentacionim fondom koji bi djeci neodgovornih roditelja vratio sigurnost?
Prvenstveno su ugroženi jer nemaju brigu i ljubav drugog roditelja, a onda i države kao „maćehe” – zaključili su iz Volonterskog tima Banke hrane Crne Gore.
Vl.O.