U knjizi „Moć je u vama” najpoznatiji životni trener 20. vijeka Lujza Hej pisala je: „Jedite samo ono što raste.” I Ernst Ginter, i Genadij Malahov, i Viktorija Butenko, i Mičio Kuši u svojim knjigama i nastupima u javnosti stalno su podvlačili značaj prirodne hrane u očuvanju zdravlja i savezniku u izlječenju bolesti. Danijela Pantić Conić, nekadašnja voditeljka „Slagalice”, najpopularnijeg i najdugovječnijeg kviza na balkanskim prostorima, postala je pobornik i promoter ovakvog načina ishrane. Njen životni stil u mnogim segmentima podsjeća na onaj od prije stotinu i više godina.
U razgovoru za „Dan” Danijela otkriva kako je odlučila da promijeni ustaljene, tradicionalne navike i šta je inspirisalo da se odvaži na takav korak.
– Promjena ishrane je dolazila postepeno i traje već godinama – kaže Danijela Pantić Conić. - Najprije sam prešla u vegeterijanke, a potom i u veganke. Iskreno, nikada i nisam bila ljubitelj mesa; i u srednjoj školi sam bila na vegetarijanskoj ishrani. Prije tri godine, kada je moj sin Ignjat imao alergijsku reakciju na namirnice životinjskog porijekla, morali smo da promijenimo režim ishrane; tako smo Igi i ja izabrali obroke sa dosta voća, povrća, mahunarki, orašastih plodova, žitarica… Uvijek kada počnem da nabrajam, vidim koliko je veganska hrana zapravo raznovrsnija i bogatija od one druge, neveganske. Tada sam otkrila dosta novih ukusa koji su mi ranije bili daleki.
Koliko je taj put bio težak?
-Nije mi bilo teško da pređem na vegansku ishranu, jer nisam bila toliko daleko od toga i izbacivala sam sve postepeno. Međutim, kada sam prošlog ljeta prešla na sirovu hranu, priznajem da mi je to bilo teško i da borba i dalje traje. Sve što znam da spremam više nije dobro, zbog visoke temperature. Ukusi su bitno drugačiji od onih na koje sam navikla. Sada sam „ni na nebu ni na zemlji” - ne mogu da se vratim na stari način ishrane, a nisam potpuno spremna za novi. Zbog toga tražim „pomoć prijatelja” koij imaju više znanja i iskustva, kao što su Olivera Rosić, Maja Volk i drugi.
Koje dobrobiti Vam je donijelo veganstvo i da li danas znate da „zgriješite” sa klasičnim kolačima, čokoladom, sladoledom ili pecivima?
-Sirova veganska hrana mi je donijela dobre i brzo vidljive rezultate. Cio život sam imala slabe i lako lomljive nokte, a za tri mjeseca sirove ishrane oni su ojačali i postali veoma čvrsti. Takođe, koža mi je postala nježnija i bolja. No, ono što najprije mogu da primijetim jeste nevjerovatna energija, odlično raspoloženje i svjesnost. Jer, što je manje hrane, to nam se um više razbistri. Pošto sam rasla na tijestima, hljebovima i pitama, jer sam iz kraja u kome se to najviše sprema i jede, to mi je najviše i nedostajalo. Sada kombinujem 20 do 30 odsto omiljenih žitarica u raznim oblicima, a ostatak menija čine voće, povrće, salate i orašasti plodovi.
Kako je Vaša okolina reagovala na odluku da postanete veganka?
-I dalje reaguju u skladu sa svojim navikama. Stalno me nude drugom hranom, nekad se ljute što neću da jedem gibanice i pite, a ima i onih koji hvala ovaj način ishrane i dive mi se. Sve zavisi od njih samih i njihove faze u životu.
Da li se Vaš suprug hrani kao sin i Vi?
-Moj suprug Nenad jede sve i imamo malo dodirnih tačaka u hrani, od 10 do 20 odsto. Naš sin Ignjat i ja imamo skoro iste navike u ishrani, kao i sličnu reakciju na hranu koja nam se dopada, poput voća ili hranu koja nam se ne dopada, poput previše pržene hrane, masnoća, soli ili hrane koja ima dosta industrijskog šećera.
Da li imate ambiciju da jednoga dana počnete da držite radionice za buduće vegane?
-Prva radionica koju sam održala za vegane na temu brzog pripremanja zdrave hrane bila je ovog mjeseca na festivalu “Kuhinje sveta” u Beogradu. Pored toga, ono u čemu uživam je spremanje zdravih recepata u onlajn magazinu „Eva i ja”, gdje svakog utorka objavim novi recept.
Snežana Moldovan
Porođaj u kući
Odlučili ste se na porođaj u kućnim uslovima. Da li ste imali strah da će nešto “poći po zlu”?
-Nisam. Žene se porađaju vijekovima i naša genetika i tijelo su predodređeni za to, pa zašto bih bila izuzetak? U Danskoj i Norveškoj je oko 90 odsto porođaja u kući, jer su to najprirodniji i najbolji uslovi i za majku, i za dijete, i za cijelu porodicu. Ako oni, koji su toliko ispred nas u zdravstvu i mnogim drugim oblastima, porođaj u kući smatraju kao najbolji moguć, zašto bih sebi nametala strahove i bolničke uslove za porođaj? Ovo saznanje me je oslobodilo svih negativnih misli.