- Autor: Milan Ružić

Sve više se u Srbiji priča o vještačkoj inteligenciji i napretku koji uz nju ide. Međutim, vrlo lako se može vidjeti da u Srbiji i ne postoji druga do vještačka inteligencija, a ne govorim o svijetu računara.
Naime, skoro sve ovo inteligencije što je gledamo preko svojih ekrana je vještačko. Oni pravi su negdje daleko od medija i obavljaju svoj posao daleko od očiju javnosti. Njih ne zovu u emisije. Njihove riječi su suvišne. Njihovo mišljenje je problematično, pa i kad nije.
Umjesto njih, imamo priliku da gledamo nekakvu poluinteligenciju, tačnije vještačku inteligenciju. Kod njih je sve vještačko. Vještački su pokreti, razmišljanja, izgovor, znanje… Sve je stiglo donekle tako da se ne može reći da ništa ne znaju, ali nijesu ni u šta do kraja upućeni, a ubjeđuju nas da znaju odgovor na sve. Ne govorim o političarima, već o onoj strani koja se o politiku samo „grebe“. Oni su poput jednog taksiste koji mi je rekao: „O tome ne znam apsolutno ništa, ali imam jednu teoriju!“ Ovi o kojima govorim su opasniji od tog taksiste, jer on samo vozi ljude koji žele da budu voženi, a ovi vozaju sve one koji uključe televizor i pogledaju neke od tih emisija koje imaju status „emisija za pametne“. Ovom taksisti plaća ko želi da se vozi, a ovima i zbog ovih plaćamo svi.
Riječi ove vještačke inteligencije su bez ikakvog značenja. Oni sliku o svemu formiraju na osnovu veoma malog broja činjenica. Njihova znanja se mogu koristiti koliko i šumeća tableta bez vode. Iza sebe nemaju ništa što bi njihovim riječima donijelo težinu, osim toga da su uvijek na televiziji. To im je jedina preporuka u strukama kojima se bave.
Imati takvu inteligenciju zapravo vrijeđa inteligenciju. Nazivati njih nekakvim misliocima ravno je nazivanju naše estrade umjetnošću. Naime, u Srbiji je sve odavno postalo estrada, pa i ova samoproklamovana inteligencija. Šta očekivati kada grupu ovakvih ljudi pitamo za neki odgovor? Oni prvo ne razumiju nijedno pitanje, a zatim odgovaraju na ono što ih niko nije ni pitao.
Takva inteligencija je isto što i ručni sat koji na sebi ima barometar, štopericu, datum, mjesec i otporan je na vodu, ali ne pokazuje vrijeme.
Znam toliko pametnih ljudi koji bi imali šta da kažu i gdje da upute ovaj zalutali narod, ali znanje je u ovoj zemlji diskvalifikacija. Što više razmišljam, to se više pitam – šta bi pametni ljudi govorili narodu kao publici koja neće da sluša, a još je i nepovjerljiva?
Jedno je sigurno, zaista imamo budućnost po pitanju vještačke inteligencije i eventualnog izvoza iste o kojoj stalno govore. Uostalom, zbog čega bi u zemlji gdje je sve vještačko inteligencija bila drugačija?
wwwiskra.co