-Autor: Adis Nadarević

​Čini se kako su kontinuirane i istrajne kritike građana na rad Ministarstva unutrašnjih poslova bh entiteta Republika Srpska za kratko vrijeme urodile plodom.
Ukoliko je to potrebno, podsjetimo se da građani Banjaluke već sedmicama svakodnevno protestuju na tamošnjem Trgu Krajine zbog smrti mladića Davida Dragičevića, za koju njegova porodica i prijatelji optužuju krugove bliske MUP-u RS, te se čini kako je vrh ove institucije zasukao rukave i krenuo da se miješa u svoj posao.
Ne, nijesu uspjeli rasvijetliti okolnosti Davidove smrti, niti su uspjeli dati njenu kvalifikaciju koja bi odgovarala dokazima koji upućuju da je riječ o ubistvu, a ne o samoubistvu, kako se to olako pokušalo prikazati.
Naprotiv, vlasti ovog entiteta su čvrsto odlučile otupiti oštricu građanskog aktivizma udarajući na drugoj lokaciji i na mjesto gdje prosječnog građanina Bosne i Hercegovine bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest i „entitetnost“ najviše boli, a to je po džepu.
Takav je naš prosječan Bošnjak, Srbin, Hrvat i Ostali. Možeš mu udarati na čast, obraz, ponos, dostojanstvo, pravo govora, pravo kretanja, slobodu izražavanja i to mu neće biti problem jer mu sve ove vrijednosti nešto predstavljaju čisto na simboličkoj i deklarativnoj razini.
Tako će mirno gledati kako ga vlast zavaljuje u kredite koje će otplaćivati i njegovi unuci, kako predstavnici međunarodne zajednice za iste te kredite od njegovih korumpiranih i nesposobnih vlasti traže da njemu srozaju standard, kako mu zbog tih korumpiranih i nesposobnih vlasti i tog srozanog standarda iz zemlje odlaze rođaci i prijatelji...
Ništa mu to neće predstavljati problem dok on lično na svom novčaniku ne osjeti da više ne može otići po krompire kod babe u Glamoč uz trošak od 30 maraka goriva, kao što je mogao lani. Tek tad proradi građanska svijest i tek tad je vrijeme da digne glas u znak protesta.
E sad, isto kao što našeg čovjeka jedino udarac po džepu može navesti da se pobuni tako ga sličan udarac po džepu najlakše i umiri, što jako dobro znaju u MUP-u RS. Tako su momci u plavom u tri dana protesta protiv divljajućih cijena goriva podijelili skoro tri stotine prekršajnih prijava protiv vozača koji su svojim vozilima blokirali banjalučke puteve, raskrsnice i kružne tokove.
Za ove prekršaje je predviđena kazna od 500 do 1.500 KM, što vjerovatno znači kraj blokada i priliv novih 150.000 KM u republički budžet. Dakle, kockarskim rječnikom rečeno – kuća uvijek dobija.
Ove kazne su nešto što bi našeg čovjeka moglo ostaviti u čudu jer kad se krenulo u proteste niko nije ništa govorio o kaznama. Na kraju krajeva, niko nije kažnjavao ni Njemce kada su blokirali autobanove na onoj slici sa Fejsbuka sa koje su organizatori protesta dobili inspiraciju. Valjda bi se čulo nešto o tom masovnom kažnjavanju, bilo bi na vijestima, javio bi rođak iz Njemačke.
E pa, nije se čulo ni o kakvom kažnjavanju Njemaca, baš kao što niko nikad nije čuo ni da su milioni Njemaca napustili automobile na autobanovima.
Za čitaoce sa crno-bijelim monitorima – ideja o protestima je došla nakon što je Fejsbuk bio preplavljen fotografijom navodnih napuštenih automobila koje su ljudi parkirali na njemačkom autoputu u znak protesta protiv povećanja cijene goriva. Ispostavilo se da se navedeni protest nikad nije desio, a da je slika nastala u Kini i prikazuje gužvu na naplatnim kućicama u blizini Pekinga.
Naravno, ko god je barem slušao priče o njemačkim autobanovima zna da se na njima vozi besplatno i da kućica za naplatu cestarine vjerovatno više ima u okolini Kakanja nego u čitavoj Njemačkoj.
Teško da bi blokada Njemačke prošla neopaženo i da o njoj ne bi brujao čitav svijet, ali našem čovjeku je nekako lakše da povjeruje u internetsku obmanu nego u vlastitu realnost i zato se naloži na akciju tek kad vidi „kako to Švabe rade“ a ne onda kada mu oni za koje je glasao pripreme udar na novčanik i to na jako drzak i gotovo bezobrazan način.
Prisjetimo se samo argumenata za povećanje nameta na gorivo i odsustva obraza kod političara i stranih diplomata koji su nas uvjeravali da će skuplje gorivo dovesti Ikeu, da će rezultirati gradnjom škola i vrtića i da će čak dovesti do većeg nataliteta!
Sa istom takvom dozom bahatosti se danas od predsjednika RS Milorada Dodika građani koji traže bolji standard nazivaju huliganima, a nije isključeno ni da neki od njegovih eksperata nađe vezu između Udruženja prevoznika i stranih centara moći koji stalno pronalaze nove načine za destabilizaciju prosperitetnog režima.
To bi možda čak i imalo smisla jer bi na mjestu jednog Džordža Soroša dosad svako razuman digao ruke od jalove opozicije i nevladinih organizacija civilnog društva i okrenuo se nekome ko zna uraditi nešto konkretno kao što su na primjer kamiondžije.
A kamiondžijama i građanima Dodik poručuje kako su u RS i BiH cijene goriva najniže u Evropi i kako nemaju pravo da budu nezadovoljni. Za razliku od Dodika, na drugoj strani međuentitetske granice vladajuća SDA – nakon što je učestvovala u povećanju nameta na gorivo – velikodušno i galantno dozvoljava narodu pravo da negoduje i uspijeva isposlovati smanjenje distributerskih marži za cijelih pet feninga po litru!
Smanjenje je stupilo na snagu od petka, što koincidira sa ovogodišnjim Ramazanskim bajramom tako da se od naroda vjerovatno očekuje da bude prezadovoljan ovim svojevrsnim bajramskim poklonom.
Slično sniženje je „izganjala“ i vlast u RS, s tim da ono mora nastupiti gotovo trenutno. Zlobnici bi rekli da je trenutno dejstvo zbog toga da bi se izbjegle bajramske konotacije, ali vjerovatno je posrijedi želja Vlade RS da izgleda odlučnije i efikasnije od Vlade FBiH u sprovođenju ionako besmislenih i paušalnih mjera koje ne mogu popraviti štetu načinjenu ranijim potezima.
Sniženje marže od pet feninga po litru je smiješno u poređenju sa četrdesetak feninga za koliko je gorivo poskupjelo u poslednjih nekoliko mjeseci, a regulacija cijene goriva preko distributerskih marži je samo dokaz da dosad vlast nije uradila ni ono što je mogla da bi spriječila divljanje cijena.
Na kraju krajeva, na sva poskupljenja postoji samo jedan pravi odgovor, a to su veće plate i penzije. To je zadatak kojem vlasti ni na jednom nivou u BiH nijesu dorasle i kad ističu da je cijena goriva ovdje niža nego igdje u Evropi zaboravljaju da su i plate niže barem u istoj proporciji, ako ne i većoj.
Tako se za prosječnu platu u BiH može „natankati“ oko šest i po rezervoara, u Hrvatskoj skoro 11, Sloveniji 14,5, dok – recimo – Njemac sa prosječnom platom može napuniti preko 30 rezervoara!
„Nijesu paprike skupe, nego si se ti loše udala“, rekla je u poznatom vicu baba na tržnici gospođi koja je negodovala zbog cijena povrća. Moguće da je baba bila u pravu i da je gospođa u određenom momentu u životu napravila loš izbor – baš poput nas. Tačno, nije gorivo skupo nego mi uporno biramo lošu vlast koja ne može i neće od ove zemlje da napravi srećno mjesto za život.
Jedan loš izbor je greška, dva mogu biti koincidencija, a sve više od toga je pravilo. Nažalost, iskustvo uči da u spoznaje vlastitih grešaka ovog naroda ne treba puno vjerovati.
Stoga, ako znamo da su dosad kod birača nekažnjeno prolazile tvrdnje o struji koja je jeftinija 113 posto, životnom vijeku koji je produžen zahvaljujući mjerama vlade, o putevima koji se grade ali se to ne vidi, te o prednostima humanitarnih akcija nad sistemskim rješenjima, jednostavno nema razloga da na idućim izborima ne izaberemo one koji će nam kao uspjeh predstaviti to što nam sada u rezervoare stane 140 KM goriva za razliku od prije godinu dana kad je moglo stati samo 100-110 KM.
Al Jazeera