Da je sjever Crne Gore poslednjih decenija suočen sa sve izraženijom migracijom stanovništva i drastičnim padom nataliteta svjedoči i primjer opštine Berane. Na to ukazuju i rezultati poslednjeg popisa koji govore da u beranskoj opštini trenutno živi 33.970 stanovnika, što je za 1.098 manje u odnosu na 2003. godinu, a čak za 10.000 manje nego 1981. godine. Depopulacija stanovništva je posebno izražena na ruralnom području, što potvrđuje i informacija o stanju u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju u opštini Berane, koja će se na sledećem skupštinskom zasjedanju naći pred odbornicima. Kada se sagledaju podaci iz ponuđene informacije vidi se da su tokom prošle školske godine nastavu u pet seoskih škola u beranskoj opštini pohađala 302 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći. Tako je osnovna škola na Polici sa četiri područna odjeljena – u Babinu, Dragosavi, Maštu i Zagrađu – prošle godine brojala svega 98 učenika, a osnovna škola u Donjoj Ržanici 94 đaka. Školu u Štitarima, koja obuhvata nekoliko sela, pohađalo je 45 učenika, dok je škola u Lubnicama u devet razreda upisala 33 đaka. Posebno je zanimljivo da je u Osnovnoj školi „Vukajlo Kukalj“ u Škularu prije pet decenija nastavu pohađalo blizu 400 učenika, a u prošloj godini svega 32.
Opšta ocjena mještana beranskih sela jeste da su nedostatak razvojne strategije, nebriga o mladima i maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore jedan od glavnih uzročnika zbog čega je došlo do desetkovanja broja učenika u obrazovnim ustanovama na ruralnom području. Statistika ukazuje da je migracija stanovništva posebno izražena poslednjih godina i da u selima obitavaju uglavnom staračka domaćinstva.
–Umjesto konkretnih mjera imali smo samo neka deklarativna zalaganja koja nijesu davala odgovarajuće rezultate. Tako je broj učenika u našim školama iz godine u godinu počeo da opada i da poprima zabrinjavajući karakter. Na području Gornjoselske župe, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Kurikuće i Vuča, 1948. godine živjelo je 1.800 stanovnika, da bi taj broj danas bio sveden na oko 400. Da je situacija poprimila zabrinjavajući karakter govori i podatak da školu u Lubnicama ove godine pohađa svega tridesetak učenika, iako je nekad brojala i do 400 đaka. Sve to ukazuje da svi zajedno moramo da damo mnogo veći doprinos razvoju Lubnica ukoliko želimo da zadržimo i ovo malo stanovnika što je ostalo da živi ovdje – naglašava predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.
Slično razmišlja i predsjednik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović, koji tvrdi da se demografska slika te mjesne zajednice drastično promijenila i pored toga što to područje raspolaže ogromnim prirodnim potencijalima.
– Nekad su šekularska sela bila puna naroda, a danas prosto čovjeka uhvati tuga od samoće. Ljudi su se odselili u neke srećnije krajeve, jer ovdje nemaju nikakvu perspektivu za život. Ovo područje u poslednjih nekoliko decenija napustilo je čak 80 odsto stanovništva koje se uglavnom bavilo poljoprivredom i stočarstvom. Vidljivo je da su ostala samo staračka domaćinstva i ako se iseljavanje nastavi ovakvim trendom, ovi će krajevi ubrzo ostati pusti. Prema mom dubokom uvjerenju, do ovakve situacije je došlo zbog toga što država i društvo u cjelini nijesu preduzimali ništa u pravcu otvaranja radnih mjesta i unapređivanja uslova za život – naglašava Davidović.
D.J.

Urušena školska zgrada u Ćetkovićima

Da su brojni školski objekti na ruralnom području, podignuti u doba socijalizma, prepušteni zubu vremena pokazuje i onaj u šekularskom selu Ćetkovići, udaljenom od Berana na oko petnaestak kilometara. Mještani podsjećaju da se taj objekat iz godine u godinu sve više urušava, iako je u njemu nastavu nekad pohađalo i do 50 đaka.
– Školski objekat u Ćetkovićima nekada je bio pun đaka. U toj zgradi je bio i stan za učitelja, dok je njen prizemni dio korišten za slobodne aktivnosti mještana. Međutim, kako su godine prolazile, narod je sve više odlazio sa svojih vjekovnih ognjišta, dok su školski objekti ostali bez đaka. Tako je u Ćetkovićima došlo i do urušavanja školske zgrade i njenog potpunog zatvaranja. Poslije svega ostale su samo zidine nekadašnje škole i sjećanja onih koji su tu sticala prva znanja – navode mještani.

Kaludra bez đaka

Školu u selu Glavaca, koja egzistira kao područno odjeljenje osnovne škole iz Lubnica, prošle godine pohađala su svega dva učenika, a postoje brojna područna odjeljenja koja su zbog nedostatka đaka prestala da rade. Jedno od takvih je i područno odjeljenje u selu Kaludra koje je pripadalo osnovnoj školi iz Donje Ržanice.
- Nagli odliv stanovništva iz Kaludre najbolje ilustruju podatak da je prošle godine stavljen ključ u vrata četvororazredne osnovne škole, koja je je 1972. godine brojala 105 đaka. To se desilo jer je poslednjih nekoliko godina školu u Kaludri pohađao samo jedan učenik. To najbolje svjedoči da su došli teški dani za ovo mjesto koje je nekad vrvilo od djece i omladine – navode mještani.