Koliko je projekat autoputa Bar – Boljare netransparentan može se vidjeti i na primjerima drugih država koje su gradile ili grade autoputeve, posebno Hrvatske i Bugarske.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) godinama, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, pokušava da dobije osnovne podatke o projektu autoputa u Crnoj Gori, vrijednom 809 miliona eura, koji se gradi od kredita kineske Eksim banke, a izvođač je China Road and Bridge Corporation (CRBC).
– Osnovne informacije o autoputu su tajna, sa obrazloženjem da je to intelektualna svojina Vlade, kao i da je u pitanju poslovna tajna koja može poremetiti konkurenciju. Nepoznanica je kako se troši novac od kredita, koliko se poštuju rokovi i kako se sprovodi kontrola projekta autoputa, ali i gotovo sve ostale informacije koje se tiču crnogorskog „posla vijeka”, a posebno one koje se odnose na zaštitu životne sredine – kazali su iz MANS-a.
Kako navode, to se naročito odnosi na dokumenta koja bi nedvosmisleno ukazala ko je odgovoran za devastaciju Tare, ali i kako će i da li će sva šteta biti sanirana.
Istraživački centar MANS-a je, upoređujući objavljene podatke o autoputevima u Hrvatskoj i Bugarskoj, došao do zaključka da je objavljeno mnogo više informacija i dokumentacije nego što je to slučaj u Crnoj Gori, a posebno kada je riječ o zaštiti životne sredine.
– Tako je Bugarska, na primjer, u projekat izgradnje autoputa Struma uključila konsultanta za zaštitu životne sredine. Konsultant je radio zajedno sa ekolozima, kako bi se obezbijedila tehnička rješenja u skladu sa standardima o životnoj sredini. Priprema za gradnju autoputa u jugozapadnom dijelu Bugarske, od Sofije do Kulate na grčko-bugrskoj granici, rađena je u tri koraka. Prvi korak je bio priprema idejnog projekta, tj. da se utvrdi optimalno usaglašavanje i da se izradi idejni projekat tunela i putnih sekcija. Drugi korak je podrazumijevao konsultantske usluge strateškog savjetnika koji je pomagao u pogledu tehničkog, finansijskog, ekološkog i menadžerskog aspekta procesa projektovanja. I treći korak bio je angažovanje savjetnika za zaštitu životne sredine – naveli su iz MANS-a.
Bugarska, koja je članica EU, za autoput dužine 17,8 km, procijenjene vrijednosti 600 miliona eura, ima finansijsku podršku evropskog Kohezionog fonda (480 miliona).
– Izgradnja je podijeljena na četiri sekcije, od kojih su tri završene a završetak četvrte dionice koja će povezati Blagoevgrad i Sandanski, očekuje se do 2023. godine. Detalji o ovom projektu mogu se pročitati na evropskim i bugarskim veb-sajtovima, a takođe je objavljen i izvještaj Vlade u vezi sa preporukom br. 98 (2002) Stalnog komiteta konvencije o zaštiti evropske divljači i prirodnih staništa, kao i svi izvještaji, tenderi, odluke i ugovori za autoput – ukazali su iz MANS-a.
Prilikom gradnje dijela kroz zaštićeno područje, između Kresne i Krupnika, eksperti su uzeli u obzir znatan broj mišljenja i prigovora koji su dostavljeni tokom procjene uticaja na životnu sredinu na alternativne rute, rezultate javnih rasprava i izvještaje nezavisnih stručnjaka.
– Vlada je bila odobrila tunel dužine 15 kilometara za obilazak klisure, ali je on otkazan i umjesto toga pojavile su se i druge alternativne opcije.
Sa druge strane, izgradnja dionice hrvatskog autoputa Zagreb–Sisak od Jakuševca do Velike Gorice najviše je kritikovana u hrvatskoj javnosti i to zbog cijene. Gradnja 10,9 kilometara duge dionice koštala je, kako su objavili hrvatski mediji, „nevjerovatnih 1,645 milijardi kuna, odnosno 150,9 miliona kuna po kilometru ili 20 miliona eura”.
– Dionica je građena devet godina, a otvorena je u novembru 2015. Radovi su svečano počeli 2006. godine u prisustvu tadašnjeg premijera Iva Sanadera. Plan je bio da radovi budu završeni 2009. godine. Iako na ovoj dionici prema Sisku nema niti jednog tunela i prolazi ravnicom, na kraju je, prema navodima hrvatskih medija, koštala znatno više od zahtjevnije Dalmatine i više nego dvostruko više od gradnje prosječnog, nezahtjevnog autoputa u Evropi – naveli su iz MANS-a.
Prosječna cijena kilometra cijelog autoputa Zagreb – Split, prema zvaničnim podacima, iznosi nešto više od četiri miliona eura, a kilometra autoputa od Zagreba do Siska je 11,3 miliona eura.
– U Hrvatskoj nije bilo kritika na račun transparentnosti projekta izgradnje dionice od Jakuševca do Velike Gorice, iako je najskuplja. Tako se na sajtu Elektronski oglasnik za javne nabavke mogu naći rezultati postupka nabavke, projektni zadatak, troškovi, odluke o odabiru, odgovori i pojašnjenja dokumentacije, zapisnik o pregledu, ocjeni i poređenju ponuda i zapisnik sa otvaranja ponuda. Na sajtu Ministarstva zaštite okoliša su objavljene studije o uticaju na životnu sredinu i odluka o javnoj raspravi – objasnili su iz MANS-a.
Hrvatska takođe ima i Stratešku studiju uticaja na životnu sredinu Strategije saobraćajnog razvoja Hrvatske 2017–2030, a na sajtu preduzeća Hrvatske autoceste (HAC) je Registar ugovora gdje se mogu naći ugovori koji se odnose na sve autoputeve, pa i na autoput Zagreb – Sisak.
– Za drugi značajni projekat, 5c koridor, sjeverna i južna dionica, Hrvatska je obavezna da objavljuje dokumentaciju prema zahtjevima EBRD koja finansira projekat – zaključili su iz MANS-a.
A.Đ.


Sanacija Tare donijeće dodatne troškove

Kilometar crnogorske dionice autoputa od Podgorice do Kolašina košta, za sada, oko 20 miliona eura. Međutim, zbog zaboravljene zaobilaznice i svih pratećih radova, kao i mogućih troškova sanacije Tare, ova dionica će koštati preko milijardu eura.