-Piše Milan Mišić
Ako se zaista po jutru dan poznaje, ova godina će za Ameriku i njenog predsjednika biti više nego uzbudljiva.
Donald Tramp je, doduše, već dvije godine glavni akter u rijaliti predstavi na pozornici globalne politike, a događaji iz poslednjih 12 dana pokazuju da će u sledeće dvije, dakle do kraja svog prvog mandata, to biti još više.
U novu godinu Amerika je ušla sa djelimičnom blokadom svoje vlade: oko 800.000 zaposlenih u federalnoj administraciji su ili na prinudnim odmorima, ili rade ne očekujući da dobiju sledeću platu zato što predsjednik nije potpisao u Kongresu usaglašeni budžet za njeno finansiranje.
Nije ga potpisao jer u tom budžetu nije bilo stavke na kojoj on insistira: 5,7 milijardi dolara za izgradnju oko 1.600 kilometara zida na južnoj granici sa Meksikom, da bi se, kako je obrazložio, spriječio priliv ilegalnih imigranata, kriminalaca raznih vrsta i terorista.
Demokrate, od ove godine većina u Predstavničkom domu u kojem se usvajaju budžetski dokumenti, smatraju da je zid nepotreban i da je u svakom slučaju skupo i nesvrsishodno rješenje za problem ilegalne imigracije.
Južni dio američke granice sa Meksikom jeste u minuloj godini bio pod pritiskom, prije svega porodica iz Centralne Amerike, ali u ovom slučaju riječ je o ljudima koji žele da dođu do prve granične patrole kojoj se predaju da bi podnijeli zahtjev za egzil, na šta po američkim zakonima imaju pravo. Kriza koja je stvorena je zato prvenstveno administrativna: imigracione vlasti jednostavno nemaju dovoljno ljudstva da to formalno procesiraju, pa otuda humanitarna drama zbog nedovoljno smještajnih kapaciteta, razdvajanja djece od roditelja i sličnog.
Tramp je međutim ovo proglasio krizom nacionalne bezbjednosti za koju je, po njemu, rješenje „veliki lijepi zid”. Riječ je o najviše upamćenom obećanju iz njegove izborne kampanje 2016, u kojoj je taj zid bio povod za odobravajuća skandiranja na mitinzima.
Zid je u međuvremenu postao važan elemenat Trampovog populizma, brzog rješenja za komplikovani problem, ali i glavna tačka sporenja sa revitalizovanom opozicijom u Kongresu i novog odmjeravanja snaga između zakonodavne i izvršne vlasti.
Blokada vlade juče je nadmašila sve pređašnje i, kako stvari stoje, nijedna strana ne želi da popusti, jer bi to bilo politički skupo. Tramp već danima prijeti da će na granici proglasiti vanredno stanje, što bi mu omogućilo da za svoj zid upotrijebi pare Pentagona, dok demokrate poručuju da bi to bio novi ustavno sporni presedan i zloupotreba predsjedničkih ovlašćenja zarad jednog političkog cilja.
Pokušaji dogovora ne uspijevaju: prošlonedjeljni sastanak Trampa i demokrata završen je samo poslije dva minuta: kad su mu na pitanje da li će odobriti pare za zid odgovorili negativno, Tramp je lupio šakama o sto i skupu rekao „doviđenja”.
Amerika je zaista suočena sa problemom ilegalne imigracije: u ovom momentu u evidenciji je oko 11 miliona onih koji tamo žive i rade bez validnih papira, ali to nije novi problem. O statusu tih ljudi debatuje se već godinama. Trampov prethodnik,
Barak Obama, pokušao je da to riješi, ali za njegove ideje o tome svojevremeno nisu pokazali interes u Kongresu dominantni republikanci.
Granica sa Meksikom je dugačka čak 3.145 kilometara i preko nje godišnje u oba smjera legalno pređe oko 350 miliona ljudi. Na njoj već postoji nešto više od hiljadu kilometara zida i drugih barijera raznih vrsta. Ilegalni prelasci su poslednjih godina inače u padu (više se, na primjer, Meksikanaca vraća iz SAD nego što ulazi) a što se tiče šverca narkotika, to je biznis koji ne jenjava. Narko- karteli se snalaze: pored tunela i ilegalnih prelaza, njihova roba se američkim zavisnicima u najvećoj mjeri dostavlja preko zvaničnih kontrolnih punktova, a teroristi se regrutuju među onima koji su već u Americi.
Tramp je, da bi pridobio javno mnjenje za svoj zid, prošle nedjelje održao jedno po opštem utisku mlako obraćanje naciji, našao je vremena da obiđe jedno pogranično područje u Teksasu, ali njegova najava da će uvesti vanredno stanje zasad je samo najava, očigledno zbog dilema da li će to rješenje donijeti više štete nego koristi.
Amerika je dakle u ovu godinu ušla sa još jednom krizom. Ovo je inače vrijeme kada počinje zagrijevanje za nove predsjedničke izbore koji će se održati u novembru 2020, pa zato dva tabora, republikanci i demokrate, nastoje da zadobiju neku početnu prednost.
Tramp međutim nastavlja da „traumatizuje naciju”, prelazeći etičke i legalne granice. Da se sa njim u Bijeloj kući zaista događa ono što dosad nikad nije, dodatno je potvrdila jučerašnja vijest „Njujork tajmsa” da je FBI, tamošnja državna bezbjednost, u maju 2017, neposredno pošto je Tramp najurio direktora
Džejmsa Komija, pokrenuo kontraobavještajnu istragu o tome da li predsjednik možda u ime Rusije radi protiv američkih interesaâŚ
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ,,Politike‘‘)