U njegovim bravurama loptama, voćem ili noževima uživali su brojni naši sugrađani na manifestacijama koje su pored dobre zabave nudile i interesantne sadržaje viđene jedino u svjetskim metropolama. Martin Berišaj je jedan od rijetkih u Crnoj Gori koji se bavi žongliranjem i koji je strast pretvorio u način života.
Žongliranje se smatra tjelesnom i vizuelnom formom umjetnosti koja uključuje znanja i vještine kombinovane na specifičan način. Neposredan i direktan odnos sa publikom, čini je jednom od najprimamljivijih umjetničkih formi u svijetu izvođačkih umjetnosti.
Biti žongler u Crnoj Gori je atipično, ali zahvaljujući Martinu nije nepoznato, pogotovo poslednje četiri godine koliko ovaj mladić oduševljava posjetioce na trgovima, u parkovima, proslavama i zabavama...
S obzirom na to da kod nas ne postoji mogućnost profesionalne obuke za žonglere Berišaj je sam počeo da izučava i uvježbava ovu vještinu. Zainteresovao se prije četiri godine, gledajući trikove koje je njegov stariji brat izvodio sa teniskim lopticama. Kada je shvatio da i njemu to ide od ruke, počeo je na internetu da pronalazi video snimke poznatih žonglera i kopira njihove trikove. Vremenom, prelazio je sa voća na nešto kompleksnije stvari poput kamenja, grudvi, pa čak i jaja. Na seminaru žonglera Evrope u Sloveniji prvi put se sreo sa majstorima ove umjetnosti. Predavanja su držali profesionalci cirkuskih vještina uz koje je, pored standardnih trikova sa lopticama i čunjevima, naučio da rukuje i sa nešto opasnijim „rekvizitima” poput vatre, noževa i sjekira.
– Za sve trikove potrebno je dosta strpljenja, volje ali i strasti. Ukoliko nešto od toga nedostaje, uzalud je pokušavati. Svaki trik koji se izvodi mora se prvo dobro proučiti, pa tek onda preći na praktični dio i usavršavati ga – objašnjava žongler i dodaje da u tim situacijama nije neobično izmisliti i neki novi trik. On posebno uživa kada izvodi opasne trikove i voli kada impresionira publiku.
– Volim kada publiku ostavim bez daha, a posebno kada u publici postoji dobrovoljac koji želi da učestvuje u programu. Trikovi koji se rade sa vatrom i oštrim predmetima, kao što su noževi i sjekire, izuzetno su opasni i mogu nanijeti povrede ukoliko se ne usavrše do perfekcije – rekao je.
U posljednje vrijeme on uvježbava balansiranje sjekire od metar i po na nosu, ali, kako navodi, svjestan je rizika koji takvi trikovi nose sa sobom pa ih pažljivo izvodi.
– Koja je svrha igrati se sa vatrom, ako se malo ne opečeš. Svaki trik sam po sebi je ozbiljna stvar. Ja ih upoređujem sa matematikom, mada sam kroz čitavo školovanje bježao od nje - dodaje Martin.
On je član NVO Don Bosko pri kojoj je otvorena i škola žonglerstva u kojoj se djeca uče osnovnim žonglerskim vještinama. Naučno je dokazano da žonglerstvo pozitivno utiče na razvoj djece od najranije dobi i razvija motoričke sposobnosti, kao i desni dio mozga, objašnjava Berišaj.
- Nikada nije kasno da se uživa u žongliranju. Ipak, najbolje vrijeme za početak bavljenja ovom umjetnošću je djetinjstvo. U našoj školi djeca već od osme godine izučavaju osnovne trikove žonglerstva koje postepeno usavršavaju, i uz mnogo truda i rada savladavaju najteže trikove - ističe Berišaj.
Kod njega u školi se obučava nekoliko izuzetno talentovanih dječaka i djevojčica koji bi mogli da nastave njegovim stopama.
Kako kaže, ljudi i dalje smatraju žonglere cirkuskim zabavljačima. Često je okolina bila skeptična po pitanju njegovog hobija, i sam je više puta bio spreman da odustane, ali je ljubav prema ovom pozivu i podrška njegove porodice i prijatelja prevagnula da nastavi da usavršava svoju tehniku.
Martin poručuje svima koji imaju interesovanje ili žele da se bave ovom umjetnošću da počnu kod kuće da vježbaju da se naoružaju strpljenjem, i da onog momenta kada im trikovi krenu, nastave da vježbaju, jer kao i u drugim zanimanjima i ovdje je potrebno mnogo koncentracije, želje i volje.
– Dovoljno je dva sata dnevno posvetiti se uvježbavanju trikova kako bi se ostvario napredak, ali ljubavi i strpljenja nikad nije previše – poručio je Berišaj.M.D.S.
U Crnoj Gori ne postoji festival za nas
Što se naše zemlje tiče ne postoji festival na kojem bi se sreli ljudi koji vladaju nekom vještinom, razmijenili iskustva...
– Žongleri nemaju svoj festival u Crnoj Gori na kojem bi mogli pokazati svoje sposobnosti. Nastupio sam jedino na podgoričkom Art Festivalu i Kotor ArtFestu, ali je zato bilo mnogo gostovanja na festivalima širom regiona –kazao je Berišaj.