- Piše: Ratimir Vujačić

Kada će mnogobrojni DPS glasači, makar oni koji su obdareni zdravim razumom (u daljem tekstu – zdravo tkivo), shvatiti da se u državi koja ne otplaćuje ni kamate na svoje dugove ne mogu ponašati kao da se ništa posebno ne događa. Osim otaljavanja i omiljene im loše beskonačnosti, koju vole da zovu vječnost. Pa umjesto njih „mirnu transformaciju“ predlažu neke opozicione stranke, a sve su prilike da se oko toga trude i pobunjeni „građani“. Jedan poznavalac materije, koji želi da ostane anoniman, veli da će „zdravo tkivo“ niknuti „k`o iz zemlje trava“ kad stigne odgovarajuća direktiva. Sa odgovarajućeg mjesta. Biće i jogurta.

PITANjE VISI U ZRAKU



Pitanje je, dakle, može li se išta učiniti prije bankrota. Ne čekajući zdrave snage DPS režima. U tom smislu je neophodno odbaciti isključivost i ublažiti ideološke razlike, koje su još uvijek snažne, u antirežimskim grupacijama. Nije nemoguće, tadijer, očekivati i „prelamanje mozga“ kod (dijela) DPS – glasača, kad se suoče sa dramatičnim gubitkom privilegija na koje su navikli proteklih decenija. To je ono najavljivano „zdravo tkivo“ koje nije sklono ići do kraja ponora, i izložiti se riziku koji donosi kolaps ekonomije. To „zdravo tkivo“ svakako drijema u krilu režimskih glasača, omamljeno blagim vidovima korupcije. Oni, dakle, koji svoju sudbinu neće vezati za sudbinu DPS-a. Nego Crne Gore, za koju se neki još uvijek nadaju, da je dugovječnija od DPS-a.



DIM IDEOLOGIJE



Uporno se pronosi priča o jeftinoj korupciji i „lošem narodu“ koji se prodaje DPS-u za 20 eura. Blagodareći iracionalnim motivima i plemenskoj letargiji koja glasa iz čiste zloće. Istina je suprotna: najmanje je onih koji se prodaju tako jeftino, ili glasaju iz patoloških razloga. Ne bi se DPS najeo `leba od njih. I naravno, nijesu oni ti zbog kojih državna ekonomija tone. DPS režim pluta na neuporedivo većim troškovima, i u nedostatku egzaktnog računa, nudimo hipotezu da prosječni glasač DPS-a i trabanata košta oko 1.000 eura mjesečno. Obaška milioneri i tajkuni. To su preskupi, višestruko preplaćeni, noseći stubovi režima. Kad saberemo rashode oko održavanja „snage države“, dolazimo, uprkos slabo plaćenoj radničkoj klasi, do manjka u budžetu koji se svake godine iskazuje u stotinama miliona i namiruje novim kreditima. Bez da je država sposobna da izmiri i prispjele kamate.



KRAMER PROTIV KRAMERA



Mnogi među pobunjenim „građanima“ imaju negrađanskog (elem, etno) putera na glavi i nesumnjivih zasluga za pobjedu u Tuđemilskoj bitki. Baštinici su građanskih vrijednosti, taman koliko je i DPS stranka demokratije i skandinavskog socijalizma. U tom smislu građanski običaj bi nalagao da se prvo izvine za šegrtovanje. Nema se kad`, a i takav perfekcionizam je suvišno očekivati u smutnim vremenima. Da im halalimo, onako odoka, ne zakerajući previše. Shvatili su i sami, valjda, jer su Građani, kud nas odvede njina etnologija i tuđemilijada, kao propratna muzika DPS pohare. Nikako nije za potcjenjivanje njihovo izričito zalaganje za vladavinu zakona i uspostavljanje pravne države. Konačno, sumnja u indepedent saborce (pristalice retrogradnog jotovanja, antiruskog i antisrpskog programa) ne treba da oslabi antirežimske snage u prijekoj potrebi obuzdavanja postojećeg poretka, koji ugrožava osnovne uslove opstanka ovog naroda.

---