-Piše: Budimir Vuković

Način na koji su se nove generacije Crnogoraca odrekle svog identiteta posledica je prethodnog režima koji je stvarao novog čovjeka. Darvin je pisao da se mutacijom stvaraju najsavršenije vrste, a na našem primjeru vidimo do kakvih posledica dovode mutacije. Pošto je identitet zapisan u genima (kao i religiozni gen), zavisno od svjesnosti pojedinca to su mutacije koje su kod nas stvorene svjesnom prirodom.

Odricanje od svog porijekla i predaka predstavlja poželjan modus kod naših velikih mentora. Tako je istorija došla na udar kod naših protestanata. Razum i logika suprotstavili su se Božijem poretku čiju savršenu jednostavnost procjenjuju eksperimentatori i evropske mecene.

Dok sam se bavio pitanjem istine, da budem iskren, i ja sam podlegao logici koje sam se držao sve do prelomnih momenata u životu. Kako je sam život kretanje od jedne krajnosti ka drugoj, to svako u životu ima kriza.

Jedan susret sa Svetim Vasilijem Ostroškim okrenuo je u životu sve naglavačke. Pokušao sam nešto od toga da prenesem u knjigu, ali riječi su bile preslabe da opišu taj susret. Iskusni znaju da to nije tema za obznanjivanje već kao sopstvena istina predstavlja dar života. Životna čuda obično se dešavaju izvan crkve, ali im crkva daje obrazloženje i potvrdu.

„Savršenstvo je jednostavno“, govorili su tvorci genetike kao nauke, ali nisu mogli da objasne posebne vremenske prilike koje utiču na mutaciju gena. Taj momenat u pravo vrijeme uključuje ulogu Boga u životu ljudi.

Da nisam primjer čovjeka koji je lutao kroz saznanja dajući svemu svjesnost i logiku, ne bih se usudio ovo da zapišem.

Oni koji su pod Ostrogom našli nadu i vjeru mogu biti nijemi svjedoci koji daju prednost srcu nad razumom. Istočnjačka filozofija počiva na oslobađanju od razuma. Naš svjesni građanin bi potcjenjivao istočne mudrace dajući im epitet negatora života. Kad čovjek svojim iskustvom prestane da komplikuje život, savršena jednostavnost djeluje kao čudo kojima život obiluje. Čovjek koji logički kombinuje čitavog života na kraju puta dolazi do besmisla koji čeka novostvorenog čovjeka – mutanta.

Naši osvajači demokratije odriču se identiteta argumentima koji odgovaraju novom poretku. Pritom se zaboravlja da tradicija obezbjeđuje opstanak potomstva koga bi zarad demokratije žrtvovali naši retoričari i modernisti. Neka se prvo zagledaju u sudbinu svojih porodica pa malo objektivnog suda ne bi bilo naodmet. Naši retoričari tvorci su modernog talasa u Crnoj Gori, a svojoj djeci kupuju stanove po Beogradu. Njihova doslednost potpuno je u službi materijalnog i, ukoliko njihovo potomstvo ne mutira, taj materijalni gen naći će se u problemu. Posmatranje sopstvenih postupaka, misli i sudbine jedini je lijek za njihovo beznađe i besmisao. Ostvarenje materijalnih želja za sobom donosi nezadoljstvo životom, odnosno besmisao.

---