- Piše: dr Marina Koprivica

Nakon više uzaludnih obraćanja rektoru UCG, prof. dr Danilu Nikoliću, a da mi nijednom nije odgovorio, prisiljena sam da se obratim javnosti povodom diskriminatorskog postupka i zakulisnih radnji, vršenih prema meni na UCG, zbog kojih sam izgubila radno mjesto kao žrtva klasičnog revanšizma prema trećem licu. Hronologija događaja jasno ukazuje na manipulacije prethodne Uprave UCG, povodom kojih rektor, ali i predsjednik UO, prof. dr Duško Bjelica, iako su i sami uočili ružno manipulisanje mojom karijerom i sudbinom, nijesu učinili apsolutno ništa.

Nakon odluke Vijeća Filološkog fakulteta od 3. marta 2016. da se raspiše zbirni konkurs za izbor u akademsko zvanje docenta za sedam disciplina, a kad je još posljednji put važilo pravilo izbora bez obaveznog rada na SCI listi, neko je moja dokumenta zlonamjerno pomjerio sa konkursa. Nakon paničnog upita tadašnjem dekanu, prof. dr D. Bogojeviću, uslijedio je umirujući odgovor da je iz Uprave UCG rečeno da je sve u redu, a da je to učinjeno jedino jer je tada to bio dovoljan broj konkursa, te da će moj biti objavljen pod istim uslovima. I, naravno, po konkursu od 10. septembra, sve kolege sa Filološkog fakulteta su izabrane, a ja, po sledećem konkursu od 14. decembra, za koji je već važila obaveza, rad objavljen na SCI-listi, eliminisana.

Ko je tada „umirio” dekana Bogojevića da je „sve u redu” i s mojim konkursom, od njega do danas nijesam saznala! A g. Pešić, koji je u prethodnoj Upravi UCG bio zadužen za procedure izbora, kasnije je iskazao čuđenje kako je do pomjeranja mojih dokumenata smjelo i doći, i vidio da sam imala i više bodova za izbor nego što je bilo potrebno.

Zatim sam poslala dva naučna rada na dvije adrese u svijetu, gdje je moguće objaviti rad pod novim uslovima, u Holandiju i Rusiju. A praksa je da se na sami odgovor mora čekati zapanjujuće dugo. Iz Holandije mi je javljeno da moram čekati cijelu godinu dana samo na odgovor da li će rad biti štampan, a iz Sankt Peterburga, nakon primljenog rada o velikom savremenom ruskom piscu A. Prohanovu, da ne objavljuju radove živih ruskih pisaca!

Zbog ovakvih problema pitam rektora Nikolića ono što se profesori ustručavaju da ga pitaju: zašto Crna Gora, kao i sve zemlje u okruženju, mnogo veće, i sa mnogo većim naučnim potencijalom i tradicijom, nema svoj naučni časopis, nego se radovi moraju slati po svijetu uz sve prateće probleme? Pouzdano znam i da je neko od kolega jednom postavio takvo pitanje rektoru Nikoliću, na šta je on samo slegao ramenima.

Meni je u međuvremenu istekao asistentski staž, pa sam ne samo izgubila izbor u zvanje docenta, nego i radno mjesto. I to preko zakulisnih radnji i revanšizma nekog sa UCG, ko se, preko mene, i moje sudbine, obračunavao s prof. dr D. Koprivicom, koji je često i javno ukazivao na anomalije u radu prethodne uprave UCG.

Aktuelni rektor Nikolić u cjelini je upoznat s mojim problemom, nakon čega je dao obećanja da će pokušati ispraviti očiglednu nepravdu, ali od toga nije bilo apsolutno ništa, i pored mojih brojnih obraćanja u pisanoj formi. I prof. Bjelica je po podnesenim dokumentima izjavio da je apsolutno vidljiva manipulacija nekog iz prethodne uprave, a ja sam sada bez izbora u zvanje i bez radnog mjesta. I sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, o čemu sam rektoru priložila i ljekarsko uvjerenje. Ali se on na sve moje brojne dopise oglušio.

Ovakva nebriga prema meni i kao ženi, govori i da je UCG tokom svih ovih godina bio i ostao partijska filijala DPS-a, i da su preko Univerziteta vršeni obračuni sa politički nepodobnim profesorima. Ili, što je još gore, ako to nije bilo izvodljivo prema njima, vršeni su nad njihovim srodnicima, što je ispod svakog ljudskog i profesionalnog dostojanstva. A javna tajna na UCG je da su makar tokom rada prethodne uprave na dubiozan način birani neki profesori u zvanja tako što im je partijska lojalnost bila potrebni tas na vagi.

Nebriga prema meni i kao ženi ne predstavlja pojedinačan slučaj. Zato pitam rektora Nikolića da li mu je poznato, zbog šokantno rigidnih stavova Uprave UCG, koliko je profesorica i saradnica u nastavi izgubilo trudnoću i bilo u stanju životne opasnosti? Uz sve rizike da više nikad ne dobiju potomstvo i da bespovratno oštete zdravlje?!

Ali je rektoru bilo važnije da na svom reizboru nema protivkandidata, što oličava kompletnu sliku atmosfere straha na Univerzitetu. I politiku nezamjeranja, što je ispod dostojanstva svih slobodnih univerziteta.

U svakom slučaju, hvala na pažnji rektoru i predsjedniku UO UCG. Pošteno su se oglušili o sve moje molbe i flagrantne dokaze o diskriminaciji prema meni tokom ovih godina.

---