Da aktuelni režim ne pridaje mnogo značaja stvarnom rješavanju nagomilanih problema, svjedoči i činjenica da su na čelu ministarstva ljudi koji su se najčešće školovali za neku od oblasti koja nema previše dodirnih tačaka sa resorom kojim upravljaju i oblastima koje bi trebalo da urede, ocjenjuju sagovornici „Dana”. U krnjoj vladi premijera Mila Đukanovića, koji je po profesiji ekonomista i na privatnom planu je ostvario značajne rezultate u oblasti biznisa s obzirom na to da je vlasnik ili suvlasnik tri firme, najviše je, sudeći prema zvaničnim biografijama, ekonomista i elektrotehničara. Da stvar bude interesatnija, ekonomisti nam vode i resore koji se tiču sasvim drugih oblasti.
Ministarka odbrane Milica Pejanović Đurišić je nagrađivani elektrotehničar, ali u njenoj biografiji nijesu dati podaci o obukama za sektor odbrane. Oblast turizma i zaštite životne sredine povjerena je takođe elektrotehničaru Branimiru Gvozdenoviću, pa možda i ne čudi što taj resor više brine o struji nego o zaštiti prirode.
Budući da elektrotehničari nijesu diskriminisani što se tiče sastava Vlade, očekivano je da barem resor za informaciono društvo i telekomunikacije vodi inženjer, ali nije tako pošto je to ministarstvo u rukama ekonomiste Vujice Lazovića, koji se sa ekonomske strane bavi informatikom. S obzirom na tu situaciju, onda ne treba da čudi što nam Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija ne vodi politikolog već ekonomista Igor Lukšić, koji je ipak prošao nekoliko obuka i kurseva za diplomatiju.
Ekonomista Petar Ivanović je na čelu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević nije pravnik ili stručnjak za oblast bezbjednosti i kriminalistike, već bivši novinar i NVO aktivista, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Doktor medicine Suad Numanović primarno se bavi zaštitom ljudskih i manjinskih prava, a na poslednjoj sjednici imenovan je za vršioca dužnosti ministra zdravlja, gdje je preuzeo posao od kolege Miodraga Radunovića, koji je podnio ostavku nakon skandala u bjelopoljskoj bolnici zbog čega je preminula jedna beba. Resor rada i socijalnog staranja vodi ekonomista Predrag Bošković. Doktor nauka u oblasti liderstva je na čelu ministarstva nauke Sanja Vlahović, koja je školovanje započela na Fakultetu za menadžment u Beogradu, a nastavila na ekonomskim fakultetima u Irskoj i Kanadi.
Minisarstvo saobraćaja i pomorstva vodi građevinski inženjer Ivan Brajović, koji je na Građevinskom fakultetu u Podgorici diplomirao na saobraćajnom smjeru. Ministarstva ekonomije i finansija pripala su ekonomistima Radoju Žugiću i Vladimiru Kavariću, dok resor pravde vodi Duško Marković, koji je pravnik.
Viši pravni savjetnik u Centru za građansko obrazovanje Boris Marić ocjenjuje da su ministarske pozicije u Vladi prvenstveno političke funkcije, tako da je stručnost i upućenost u oblast koju određeno ministarstvo pokriva često drugorazredno pitanje u odnosu na političku podobnost, partijsku lojalnost i povjerenje predsjednika DPS-a. On smatra da je najveći broj ministara u Vladi sa visokim stručnim kvalifikacijama, ali „čini se da su u nemalom broju slučajeva `pogrešno parkirani` u Vladi i da bi se njihove stručne karakteristike mogle mnogo bolje iskoristiti na nekim drugim pozicijama”.
– MUP pod čijom jurisdikcijom se nalazi reforma javne, državne i lokalne uprave ima za ministra ekonomistu, a prije toga to je bio građevinski inženjer, što je ozbiljan pokazatelj politizacije – objašnjava Marić.
Predsjednik Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević smatra da to što su na čelnim pozicijama u ministarstvima ljudi čija struka nije povezana sa resorom koji vode govori o tome da je 25 godina nesmjenjivosti vlasti u Crnoj Gori stvoreno partitokratsko društvo u kojem se ne traže stručni nego partijski lojalni ljudi.
– Ne traže se eksperti iz određenih oblasti nego partijski vojnici koji se nagrađuju za svoj angažman i doprinos partiji u ostvarivanju partijskih ciljeva i izbornih pobjeda. Nema veze ko će voditi određeni resor, već je bitno kako će on protežirati svoju partiju i raditi za njene interese kroz vršenje funkcije, a ne nikako protežirati javni interes i struku. M.S.
Partijska lojalnost bitnija od stručnosti
Marić navodi da smo svjedoci da se raspodjela resora u nemalom broju slučajeva dešava kao posledica međupartijskih dogovora, koalicionih sporazuma, pri čemu je osnovna pretpostavka da neko postane ministar njegov značaj i pozicija u partijskoj strukturi.
– Tu treba tražiti i razloge za veliki broj ministarstava u v.d. stanju. Za postizanje najboljih rezultata Vlada bi trebalo da bude sastavljena od ljudi koji imaju jasne i prepoznatljive rezultate u oblasti koju preuzimaju, na čelu sa čovjekom koji uživa stručni i društveni ugled, ali je potrebna i vlada koja ima puni politički legitimitet. Mislim da je Crna Gora još daleko od kriterijuma za sastavljanje vlade koji nijesu dominantno opterećeni partijskim interesima, odnosno interesima lidera i njemu najbližeg kruga ljudi. Ipak, treba naglasiti da je politika oblast koja ima svoje specifičnosti i opterećena je tendencijama partijskih struktura i interesa, te tu realnost treba uvažavati kada se bavimo ovim temama. Nekada je politički uticaj koji osoba nosi a pokriva mjesto ministra značajniji za riješavanje društvenih problema od nivoa upućenosti u resor kojim rukovodi – zaključuje Marić.
Sankcija nema pa ne brinu
Koordinator programa dobrog upravljanja u NVO Građanska alijansa Edin Koljenović podsjeća da je u zemljama zapadne Evrope sve veća tendencija da pored pomoćničkih funkcija i ministarske pozicije zauzimaju nezavisni stručnjaci i eksperti, a to je povezano sa konceptom odgovornosti koju ima mandatar.
– Nažalost, u Crnoj Gori koncept odgovornosti za neuspjehe je još u paleolitnoj fazi razvoja. Često neuspjesi pojedinih ministara i njihovih resora ne nailaze na adekvatne sankcije jer je prag tolerancije na greške u Crnoj Gori veoma visok, a ostavki gotovo da nema. Jedan od osnovnih pokazatelja toga je to što smo često u crnogorskim vladama imali manje-više iste ljude koji se usled klasičnih političkih trgovina rotiraju na čelnim pozicijama nespojivih resora, pa se stiče utisak da se radi o stručnjacima za sve i svašta – upozorava Koljenović, dodajući da lutanje i nepoznavanje materije često pravi problem.