Nakon devetnaestogodišnjeg sudskog postupka, koji su domaći sudovi vodili po tužbi zaposlenih nekadašnjeg JP PTT Saobraćaj od kojeg su kasnije nastali Pošta Crne Gore i Telekom, 31 bivši i sadašnji radnik tog preduzeća i članovi preminulih zaposlenih moraće da plate blizu 90.000 eura sudskih troškova, iako je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu utvrdio da je država prekršila pravo radnika na suđenje u razumnom roku. Uprkos presudi Evropskog suda, radnicima emisionih centara Lovćen i Bjelasica, koji su radili u okviru JP PTT Saobraćaj, već su blokirani računi zbog toga što Pošta Crne Gore od njih potražuje 1.290 eura, dok će im od danas biti zaplijenjena imovina i blokirana primanja zbog zahtjeva Telekoma da svakome od njih naplati po 1.522 eura sudskih troškova.
Radnici su davne 1996. godine pokrenuli sporove zbog neplaćanja naknada za prekovremeni rad, rad tokom državnih praznika, vjerskih praznika i slično, a nakon 19 godina suđenja odbijene su sve njihove tužbe i naloženo im je da plate sudske troškove.
Bivši radnik EC Lovćen i Bjelasica Ljubomir Vujović kazao je za „Dan“ da su se porodice još 30 njegovih kolega našle u čudu ovih dana jer su im blokirani računi radi naplate troškova sudskog spora koji je trajao 19 godina. Iako je iznos troškova direktno povezan sa dugim trajanjem postupka, i bez obzira na to što do nerazumnog trajanja suđenja nije došlo njihovom krivicom, svakom od njih račun će biti blokiran dok ne izmire 2.812 eura, koliko iznosi potraživanje Pošte i Telekoma prema njima.
Evropski sud za ljudska prava, kako je kazao Vujović, usvojio je tužbu radnika tog preduzeća i konstatovao da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Sud je, kako navodi, ponudio da im država plati obeštećenje od po 1.700 eura pojedinačno i 500 eura troškova.
– Ipak, sledećih godinu dana moraćemo da živimo od pola plate ili penzije dok ne platimo troškove ili dok se neko ne sjeti da im kaže – ovi ljudi su dosta oštećeni time što nijesu mogli da ostvare prava koja su im pripadala po osnovu rada, a koja su im garantovali zakoni Crne Gore – saopštio je Vujović u ime ostalih ranika tog preduzeća koji su podnosili tužbe.
Pojasnio je i da su Osnovnom sudu u Podgorici 1996. godine 23 radnika emisionih centara Lovćen i Bjelasica podnijela tužbe tražeći naknade od svog poslodavca Pošte Crne Gore (ranije JPPTT Saobraćaj) za prekovremeni rad, rad u vrijeme državnih i vjerkih praznika, za rad noću, naknade za neiskorišćeni godišnji odmor i terenski dodatak. Radiodifuzija je, kako ističe, kasnije izdvojena iz Pošte i prešla je u sastav državnog JP Telekom, zadržavajući iste poslove i radna mjesta kao i ranije. Kada je Telekom privatizovan, kako objašnjava, poslovi Radiodifuzije prešli su u nadležnost novoformiranog preduzeća Radiodifuzni centar, čiji je osnivač Vlada. Vujović ističe da je tom prilikom zaključen ugovor po kojem se Radiodifuzni centar obavezao da plati sve što bude trebalo ukoliko se prethodni sporovi izgube.
– To znači da su tužioci dobili spor, ne bi platio Telekom, već bi potraživanje bilo isplaćeno iz budžeta Crne Gore – upozorili su tužioci.
Tužbom je bio obuhvaćen period od 1. marta 1995. do 31. maja 1997. godine, a na osnovu pravosnažne sudske presude Osnovnog suda u Podgorici od 17. novembra 1997. koju je potvrdio Viši sud u Podgorici 9. juna 1998. tužioci su naplatili svoje potraživanje od tada tuženog JPPTT saobraćaja – Pošte Crne Gore na ime naknada za prekovremeni rad, noćni rad, rad u dane državnih i vjerskih praznika i terenski dodatak. Pravosnažna sudska presuda ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda od 17. februara 1999. U međuvremenu su 1998. godine uslijedile dvije nove tužbe kojima su 23 radnika tražila naknade za period od 1. juna 1997. godine do momenta presude, a drugom je šest zaposlenih tražilo istu naknadu za period od novembra 1995. do isplate.
Presudom nakon ponovljenog sudskog postupka od 10. marta 2008. godine, Osnovni sud u Podgorici odbio je zahtjev tužilaca koji su obavezani da na ime troškova isplate T-komu i Pošti enormne troškove. Kako je i ta presuda ukinuta, Osnovni sud je po treći put odbio tužbene zahtjeve tužilaca, presudom od 16. marta 2012. godine, dosuđujući troškove T-komu, odnosno Pošti u iznosima od 78.362 i 73.625 eura. Tu presudu potvrdio je Viši sud u Podgorici, uvećavajući čak dosuđene troškove za Poštu za 4.500 eura.
Po reviziji tužilaca, presuda je potom potvrđena po glavnoj stvari, dok je ukinuta u dijelu troškova.
– Tom presudom, poslije 18 godina suđenja, ne samo da im nije priznato pravo koje se priznaje svim zaposlenima u Crnoj Gori, za ovakve vidove rada, nego su obavezani da plate preko 150.000 eura troškova Telekomu i Pošti. Iako je rješenje o troškovima od 150.000 eura ukinuto, Pošta traži naplatu troškova i od trojice tužilaca počinje da odbija od plate, da bi se potom postupak obustavio, a da im naplaćeni iznosi nijesu vraćeni. Osnovni sud ponovo odlučuje o troškovima spora i rješenjem od 20. maja 2014. godine dosuđuje da svaki tužilac plati Telekomu po 1.522,58, a Pošta po 1.161,29 eura. Sve stranke ulažu žalbe, a Viši sud uvažava samo žalbu Pošte i uvećava Pošti troškove na po 1.290 eura – naveli su radnici ovih preduzeća u dopisu dostavljenom „Danu“.
A.T.
Prve tužbe podnijete 1996.
Simptomatično je da je sedmorici tužilaca, koji su spor pokrenuli tek 2000. godine, dosuđeno da plate sudske troškove i za period suđenja od 1996, odnosno četiri godine prije započinjanja parnice i dvije godine prije podnošenja tužbe.