Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) u toku prošle godine registrovalo je 26 krivičnih djela protiv polne slobode, u koja spadaju nedozvoljene polne radnje, posredovanje u vršenju prostitucije, silovanje kao i obljuba nad nemoćnim licem i sa djetetom. Statistika viših državnih tužilaštava u Podgorici i Bijelom Polju pokazuje da je većina prijava za silovanje odbačena, a u prošloj godini za ovo krivično djelo sudilo se samo dvojici.
Viši državni tužilac u Podgorici Lepa Medenica kazala je da je podgoričkom Višem državnom tužilaštvu u 2015. godini podneseno pet krivičnih prijava protiv pet lica. Tužilaštvo je, kako je saopštila „Danu”, odbacilo četiri krivične prijave, jer nije bilo dokaza za osnovanu sumnju da je izvršeno ovo krivično djelo, niti bilo koje drugo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.
– Postupajući po jednoj krivičnoj prijavi, nakon sprovedene istrage, ovo tužilaštvo je pred Višim sudom u Podgorici, 28. aprila 2015. godine, podiglo optužnicu protiv jednog lica za krivično djelo silovanje, za koje je postupak u toku pred Višim sudom u Podgorici – navela je Medenica u odgovirima „Danu”.
Objasnila je da su lica prijavljena za ovo krivično djelo imala od 30 do 60 godina, a da su oštećeni starosti od 30 do 40 godina. Medenica kaže da u 2016. godini nije podnesena nijedna krivična prijava za silovanje.
Hasan Lukač iz bjelopoljskog Višeg državnog tužilaštva kazao je za „Dan” da je u 2015. godini ovoj instituciji prijavljen jedan slučaj silovanja.
– Nakon sprovedene istrage protiv jednog osumnjičenog je podignuta optužnica. Postupak je u toku pred sudom. Starost osumnjičenog je 56 godina a žrtve 14 godina – rekao je Lukač, napominjući da u ovoj godini nije bilo prijavljenih slučajeva silovanja.
MUP je lani registrovao 16 odsto manje krivičnih djela protiv polnih sloboda u odnosu na 2014. godinu. Kako se navodi u podacima ove institucije, registrovano je deset nedozvoljenih polnih radnji, od čega dvije u sticaju sa krivičnim djelom obljuba nad djetetom. Policija je konstatovala i šest posredovanja u vršenju prostitucije, sedam silovanja (dva u pokušaju), dvije obljube nad nemoćnim licem (jedno u pomaganju) i jednu obljubu sa djetetom.
– Nepoznati izvršioci počinili su šest krivičnih djela koja su rasvijetljena. Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su tužiocima podnošenjem 22 krivične prijave, kojima su obuhvaćena 23 lica – navodi se u izvještaju Ministarstva unutrašnjih poslova.
Broj prijavljenih slučajeva silovanja u 2015. na nivou je 2014. godine. U 2011. i 2012. prijavljena su po tri takva slučaja, a u 2013. četiri.
Policija je u prethodnih pet godina imala 22 prijavljena silovanja u pokušaju.
Kriminolog Velimir Rakočević upozorava da sva istraživanja pokazuju da na jedan prijavljeni slučaj silovanja ide najmanje pet ili čak deset neprijavljenih. On objašnjava da su brojni razlozi zbog kojih se ovo krivično djelo ne prijavljuje, posebno u patrijarhalnim sredinama kakva je Crna Gora.
– To nije samo strah od osvete počinioca, već vrlo često žrtva neće da se izloži dodatnom sramoćenju. Ona kasnije biva i na neki način stigmatizovana i dodatno viktimizirana. To je dodatni razlog što se vrlo rijetko odluče za prijavljivanje. Zbog toga je ogromna razlika između stvarnog stanja i prijavljene statistike – ocjenjuje Rakočević za „Dan”.
On napominje da može doći i do lažnog prijavljivanja, što je rjeđe. To se, kako pojašnjava, radi iz osvete, ljubomore, pakosti, mržnje prema nekom licu.
– Vrlo lako se razotkrivaju lažne prijave, što je samo po sebi krivično djelo. Po Istanbulskoj konvenciji, silovanje je svako djelo kada se obljuba vrši bez pristanka. To je velika prednost, jer su dosad ta rješenja bila jako loša i žrtva je morala da dokazuje da se branila, da bi joj to u postupku bilo priznato. Nova rješenja predviđaju bolju zaštitu žrtve – navodi on.
Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević smatra da aktuelna statistika ne odražava realno stanje, jer se seksualno nasilje i dalje rijetko prijavljuje zbog načina na koji ga sredina, pa i same institucije, tretiraju. Objašnjava da najviše prijava za seksualno nasilje, uključujući i silovanje, bilježe one zemlje koje imaju razvijene servise podrške, specijalizovane zdravstvene službe, krizne centre i slično.
– Crna Gora nema ništa od toga, iako nas Konvencija Savjeta Evrope protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici obavezuje da obezbijedimo sve neophodne servise za žrtve nasilja. Poseban problem predstavlja nepoštovanje privatnosti žrtava, o čemu svjedoče brojni primjeri koje smo pratili kroz medije. Vidite napise o nedavnim tragičnim događajima – iako su dvije žrtve izgubile živote, portali su prepuni mizoginih komentara na račun žrtava, a o tome niko ne vodi računa – kazala je ona.
Raičevićeva ističe da se u Crnoj Gori i dalje mjeri da li je žrtva nasilja „doprinijela” nasilju, u njen iskaz i motive se sumnja, te da su pod lupom njen moral i ponašanje.
–Tako ona, a ne nasilje koje je preživjela postaje centar interesovanja institucija, ali i javnosti, zbog neetičnog pisanja medija. Pritom se kompletan pravosudni sistem oslanja na njen iskaz, pa njeno eventualno odustajanje često znači i obustavljanje postupka, ili veoma blage kazne za počinioce. S druge strane, društvo ima mnogo tolerantniji odnos prema počiniocima, nerijetko ih smatrajući žrtvama lažnog prijavljivanja, provokacija, osvete itd – upozorila je ona.A.T.
Krivica se svaljuje na žrtvu
Raičevićeva smatra da se stanje može promijeniti kroz obrazovni sistem i uspostavljanje specijalizovanih servisa podrške.
– Imali smo više slučajeva seksualnog nasilja, uključujući silovanje u braku koje takođe predstavlja krivično djelo i inkriminisano je našim Krivičnim zakonikom. Iznenađujuće je da ga pojedinci u institucijama često ne prepoznaju kao takvo. Ne govori se dovoljno ni o seksualnom nasilju prema djeci, a izostaje i hitan odgovor institucija na takve slučajeve. Nije u pitanju činjenica, nego mit i to opasan mit koji žrtve obeshrabruje da prijave. I upravo u ovom vašem pitanju leži dio odgovora na pitanje zašto žrtve ne prijavljuju. Zato što se plaše da im niko neće vjerovati, zato što znaju da će se dovoditi u pitanje njihov moral, secirati njihova prošlost. Tipično za sredine u kojima se krivica svaljuje na žrtvu. Stalno se spekuliše o lažnim prijavama, a imamo ukupno pet prijava za silovanje na godišnjem nivou. Gdje je tu logika – upozorava Raičevićeva.