Podgoričanka Tatjana Raičević kaže da već dvije i po godine spava po ulicama i klupama, iako je oboljela od leukemije. Njene apele za pomoć, kako tvrdi, niko ne čuje, a preživljava od pomoći ljudi.
U sličnoj situaciji je i Mojkovčanin Srećko Grdinić, koji joj je prvi „komšija“ u parkovima, gdje najčešće traže utočište. Oni u razgovoru za „Dan“ apeluju na državu da im pomogne.
Raičevićeva je kazala da se u više navrata obraćala bivšem i sadašnjem predsjedniku države, Filipu Vujanoviću i Milu Đukanoviću. Vujanović je, kako tvrdi, obećao da će joj pomoći ali to, prema njenim riječima, nije uradio. Do Đukanovića, kako kaže, nije mogla doći.
– Išla sam i na sama vrata sadašnjeg predsjednika, ali mi je pristup zabranjen jer me je policija vratila. Javno bih pozvala Mila Đukanovića da mi odobri, ne smještaj za beskućnike, jer imam dosta bolesti, i nijesam u situaciji da s nekim dijelim ni kupatilo, ni kuhinju, već individualni smještaj. Potreban mi je mir – kaže Raičević.
Ona je apelovala na Đukanovića da joj obezbijedi najmanju garsonjeru ako može, a tvrdi da može.
– Ako ima za druge, ima i za mene. Žalosno je da dvije i po godine budemo na ulici, bez pomoći države, a da ta država ne pita da li smo živi, gladni, zdravi. Mislim da je ovo velika sramota novog predsjednika. Kakav je to predsjednik koji ne vodi računa šta mu se dešava u državi – zapitala je ona.
Raičević navodi da je bez smještaja već dvije i po godine, te da je povremeno primala jednokratnu socijalnu pomoć, ali da joj je to, kako tvrdi, ukinuto.
– Trebalo bi da idem na operaciju, ali ne mogu, jer nemam uslova. Gdje ću ja operisana, na klupu u parku – naglasila je Raičević.
Kako kaže, spala je na te grane da od nje i Grdinića ne bi bilo ništa da nema ljudi koji im pomažu. Pojašnjavajući kako je ostala na ulici, Raičević navodi da je živjela kao podstanar dok joj je majka bila živa i da je tada bila boljeg zdravstvenog stanja, ali da se u međuvremenu razboljela, pa ne može da radi i sebi nešto obezbijedi.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kako kaže, ne želi ni da vidi, a ne da traži pomoć od njih.
– Odem u Centar za socijalni rad, oni mi kažu da nemaju para za pomoć i upute me da idem u ministarstvo. Ja odem u ministarstvo, oni me vrate u Centar za socijali rad – kaže ona.
Navodi da su joj nudili kolektivni smještaj za beskućnike, ali da ona na to nije pristala. Na pitanje da li bi joj i takav smještaj bio bolji od trenutnog, Raičević je kazala „dok država ne reaguje, ne treba mi ni to“.
– Spavamo po svim parkovima, nekad smo kod hotela „Hilton“, pa kod hrama, pa kod Bloka 5 gdje primam terapiju. Stvari koje imam nosim sa sobom – navela je Raičević.
Grdinić dodaje da se za pomoć obraćao predsjedniku opštine Mojkovac. Kako kaže, četiri mjeseca nikakav odgovor nije dobio. Navodi da mu je do prošle godine problem bio to što je stranac, ali je u međuvremenu dobio državljanstvo.
– Ja sam radno sposoban i trudim se da nađem posao, ali ništa od toga. Predsjedniku opštine Mojkovac sam dva puta slao zahtjev, ali nijesam dobio ni pozitivan ni negativan odgovor – tvrdi on.
Grdinić je zahvalio upravi Manastira Ostrog i narodu koji im, kako kaže, jedini pomažu.
– Nije normalno dvije i po godine biti na ulici, posebno žena koja je bolesna od leukemije. Stalno prima infuzije, svaki utorak prima krv. Je li normano da budemo na ulici – pita Grdinić.
U slučaju ovo dvoje beskućnika, iz Centra za socijalni rad su saopštili da se T.R. i S.G. ne nalaze na evidenciji te institucije, kao podnosioci zahtjeva za neko od prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite.A.O.


Žiro račun za pomoć

Novčana pomoć za Tatjanu Raičević može se uplatiti na žiro račun kod Hipotekarne banke broj 520032000004373757. Građani koji su voljni da pomognu na drugi način, o tome se mogu informisati putem broja telefona 069-873-802.


Pred­sjed­ni­štvo: Ni­je­smo do­bi­li mol­bu

Pred­sjed­nik Đu­ka­no­vić ni­je pri­mio pred­met­no obra­ća­nje, ka­za­li su za „Dan“ iz Slu­žbe za in­for­mi­sa­nje pred­sjed­ni­ka. Ka­ko su do­da­li, pred­sjed­nik Cr­ne Go­re ne ras­po­la­že stam­be­nim je­di­ni­ca­ma, ni­ti bu­dže­tom iz ko­jeg bi bi­lo mo­gu­će ku­po­vi­nom sta­na ri­je­ši­ti pro­blem.
– Sva­ka­ko, mo­gu­će je upu­ti­ti apel nad­le­žnom mi­ni­star­stvu, što bi pred­sjed­nik i ura­dio da je ta­kav do­pis do­bio. Pred­sjed­ni­ko­va slu­žba za obra­ća­nje gra­đa­na sva­ka­ko će se po pri­je­mu ovog obra­ća­nja u skla­du sa za­ko­ni­ma i pred­vi­đe­nom pro­ce­du­rom od­go­vor­no od­ni­je­ti pre­ma za­htje­vu – po­ru­ču­ju iz Slu­žbe za in­for­mi­sa­nje.