Najnovije objelodanjene činjenice o krađi Njegoševih stvari iz muzeja, u Građanskom pokretu URA vide kao frapantnu stvar koja je moguća samo u Crnoj Gori.
– Njegošev sobni sat optočen dijamantima i zlatni pečat dvorske kancelarije su pridodati sramnom spisku od oko 9. 000 predmeta i istorijskih dokumenata nestalih tokom desetljeća iz Narodnog muzeja. Šokantno ogromna brojka da bi bilo ko i posumnjao da se o tome ništa nije znalo. A znalo se i šuškalo odavno i o tome svjedoče vremešniji građani države. Pričalo se u pola glasa, kao mnogo štošta u ovoj zemlji. I o Njegoševoj stolici kojoj je izvjesni zaslužni drug potkratio noge da bi bila njemu primjerena – saopštila je akademska slikarka Marina Radulović iz Građanskog pokreta URA.
Dodaje da bi se i dalje „pričalo u pola glasa da nije Berkuljana” jer, kako tvrdi, „nijedan dosadašnji direktor, biran po zaslugama među kojima je podobnost odlučujuća, nije prozborio o ovoj sramoti”.
– Da jesu, ne bi ispunjavali glavnu im referencu. A morali su znati, dužnost koju su obavljali obavezivala ih je na to. Ne talasaj, ne govori, oćuti, ne pobuni se, ne skreći na sebe pažnju, zažmuri na krađu i laž, ne tiče te se… 9.000 puta nas se tiče. I mnogo više. 9 000 puta smo izdali i pretke i potomke, i zemlju i nasleđe, identitet i duhovnu vertikalu. Duhovno utemeljenje bez kog ne možemo opstati. A puna su nam ga usta. Ne na djelu, već u dobro, navikama i iskustvom, razrađenim floskulama, retoričkim arabeskama koje se kao prašina bacaju narodu u oči. Očito uspješno… Nažalost – ističe Radulovićeva.
Ona ukazuje da tih 9.000 predmeta i dokumenata „nije odnio puk, niti neka najezda varvara koji su harali i pustošili zemlje, već oni kojima je taj puk spuštanjem glave i ćutnjom aminovao svaki postupak.
– Odnijeli su jer im se moglo, jer im je dato to pravo. Jer su generacijama oni koji su imali integritet i imali šta reći marginalizovani i omalovažavani, prognani. Jer nam kultura, umjetnost, nauka i sve vitalne društvene grane tavore pod nepotizmom i bezakonjem u baruštini interesa, malograđanštine, neznanja i nekompetentnosti. Ne zato što znanja nema, nego zato što je prognano ili potkupljeno zarad lakše manipulacije i istih tih sitno šićarskih interesa. Koji i nijesu baš sitni, materijalno. Ali jesu ako naspram njih stoji duhovni identitet jednog naroda, njegovo biće, njegova kultura i umjetnost, fakti prošlosti, koji se devastiraju permanentno. To je matrica u kojoj obitava i sadašnji trenutak. I ne mogu ga pokriti slatkorečiva saopštenja o svekolikoj uspješnosti i progresu. Laž se mora raskrinkati kao i krađe – poručila je Radulovićeva.
Ona dodaje da je „odgovornost i te kako na nama, na narodu, a krađa je, ipak, njihova – onih koji decenijama upravljaju sistemom“. A.O.

---