Što više kradeš, dobićeš manju kaznu, i što si na većoj funkciji, to će sankcija biti blaža, dvije su maksime kojima se može opisati loša, gotovo katastrofalna kaznena politika crnogorskih sudova kada je u pitanju korupcija. To je poručeno sa jučerašnje konferencije Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) na kojoj je predstavljena analiza pravosnažnih sudskih presuda od 2013. do ove godine za korupciju.
Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković ocijenila je da su tri godine nakon izbora glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića poražavajući rezultati tužilaštva kada je u pitanju borba protiv korupcije, posebno na visokom nivou.
– Stiče se utisak da se sva korupcija u privatizaciji, u građevini ili bilo kojoj oblasti svela na Svetozara Marovića i njegovu kriminalnu grupu, a kada je u pitanju slučaj „Telekom“, tužilaštvo ne umije ni optužnicu da napiše – navela je Ćalović Marković.
Smatra da je očigledno da se korupcija goni selektivno, te da se sporazumi o priznanju krivice primjenjuju na način koji obesmišljava borbu protiv korupcije.
– Ono što ne vidimo, a što nam je vrhovni državni tužilac Ivica Stanković obećao kada je stupio na funkciju, to je odgovornost u tužilaštvu. Odgovornost za greške u slučajevima Kalić i Šarić za ovakve katastrofalne rezultate kada je u pitanju procesuiranje korupcije. Sve se svelo na jednog jedinog državnog tužioca koji je u poslednje tri godine procesuiran u disciplinskom postupku – naglasila je Ćalović Marković.
Prema njenim riječima, loša kaznena politika u sudstvu može se opisati u dvije maksime.
– Prva je – što više kradeš, dobićeš manju kaznu. Druga je – što si na većoj funkciji, to će sankcija biti blaža. Kaznena politika pravosuđa direktno podstiče korupciju i direktno poručuje visokim javnim funkcionerima da se korupcija isplati i što više oštete državni budžet, to će suštinski kazna za njih biti manja – ocijenila je Ćalović Marković.
Veselin Radulović iz MANS-a kazao je da je ključni zaključak analize da se smanjuje broj lica optuženih za korupciju od 2013. do 2018. godine, te da je još problematičniji zaključak da su rijetki postupci protiv javnih funkcionera.
– Ako bismo izuzeli slučajeve tzv. budvanske grupe čini se da bi rezultati bili skoro ravni nuli – upozorio je Radulović.
Prema njegovim riječima, podaci o osuđujućim, oslobađajućim i odbijajućim presudama za korupciju možda najbolje pokazuju kakvi su rezultati Specijalnog tužilaštva u ovoj oblasti.
– Osuđujućih presuda je bilo 44 odsto, što govori da je manje od polovine krivičnih djela tužilaštvo uspjelo da dokaže. Više od pola krivičnih djela korupcije završeno je neuspješno sa aspekta rada tužilaštva – 41 odsto je oslobađajućih presuda, a 15 odsto odbijajućih. Ovi slučajevi se moraju prepisati na odgovornost tužilaštvu. Mora se zaključati da je to neuspjeh optužbe jer ona nije završena osuđujućom presudom – istakao je on.
Radulović je precizirao da je 2013. bilo najviše presuda za korupcije i da se taj broj smanjivao postepeno do 2017. i 2018, kada ih je najmanje. Kako je rekao, jedino u 2016. bilježi se porast broja presuda, ali on je, istakao je Radulović, isključivo rezultat procesuiranja budvanske kriminalne grupe i presuda donesenih po sporazumnim priznanjima krivice.
– U poslednjih pet godina donijeto je šest osuđujućih presuda za pet državnih funkcionera na najvišem nivou. Svima njima su iznesene kazne ispod kaznenog minimuma. Samo jedan slučaj je bio na granici zakonskog minimuma od dvije godine. To najbolje pokazuje odnos pravosuđa prema suzbijanju korupcije – saopštio je Radulović.
Dodao je da se radilo o slučajevima gdje je državni budžet oštećen za desetine miliona eura, a gdje su izricane i dogovarane kazne ispod zakonskog minimuma.
– Tužilaštvo i sudovi su time slali poruku koliko se isplati baviti se korupcijom na visokom nivou u Crnoj Gori – naglasio je on.
Radulović je naveo da je analiza sudskih presuda za korupciju pokazala da su najviše kažnjavani državni službenici i privrednici. Objasnio je da su se sporazumi o priznanju krivice mogli primjenjivati od 2015. godine, te da je nakon donošenja izmjena zakona počelo zaključenje sporazuma sa Svetozarom Marovićem i njegovom kriminalnom grupom, dodajući da to čini sumnjivim stvarne razloge zbog čega je taj zakon izmijenjen.
Radulović je istakao da se i pojedinim sudijama određeni slučajevi korupcije redovno dodjeljuju.
– Posebno u Višem sudu imate slučajeve da jedan sudija odlučuje o značajnom broju predmeta, što bi bilo gotovo nemoguće da se poštuje princip slučajne dodjele predmeta – istakao je Radulović.A.O.


Sudovi kriju podatke i o kaznama za korupciju

Ćalović Marković je istakla da su u prethodne tri godine vođena samo dva disciplinska postupka protiv sudija, i to zbog kašnjenja sa izricanjem, odnosno pisanjem presude.
– Ogroman broj podataka koji su ključni za analizu sudskih presuda je tajan po takozvanom uputstvu o anonimizaciji predmeta koje je donio Vrhovni sud. Kriju se podaci optuženih, firmi, institucija... Kriju se i podaci kolike su bile štete po državu u samom postupku. Imali smo nevjerovatne slučajeve da su se u zahtjevima za preispitivanje presuda pred Vrhovnim sudom krili podaci kolika je izrečena kazna osuđenim za korupciju. Takva presuda je donijeta baš u slučaju njihovog kolege, predsjednika Osnovnog suda na Cetinju, kada je Vrhovni sud svojom odlukom ublažio kaznu – istakla je Ćalović Marković.