- Autor: Milan Ružić

Pitam se šta je ostalo na Kosovu osim desetkovanih Srba i tolikih hramova da to ne može niko izbrojati… Što se duže pitam, sve više strašnih slika i saznanja dolazi do mene.
Ostao je polom. Na Kosovu su žicama silovane mnoge brave srpskih kuća, a zatim i većina onih koji su se zatekli u kućama. Životinjama su otvorene vratnice da pobjegnu, a ljudi su poklani.
Iz utroba svetaca sa bočnih zidova hramova se razgranao bagrem. Iz glava mrtvih Srba se izrodili božuri. Freske pognule glave i čekaju da ih vrijeme i nebriga nagrizu, ako ih plamen ne oliže i ne proždere prije toga. Simonidine oči izvađene svrbe fresku koja se češe i krv joj lipti sa onog mjesta gdje su joj bile oči, iako je ne svrbi zbog rana, nego od slanih suza što iz tih živih rana teku. Iz oltara duva promaja, jer je zid miniran, a noću se umjesto kupole iz crkava vide zvijezde. Ikone izlomljene i nagorjele, a ako je koja i čitava, negdje kroz jecaje diše pod ruševinama ili ispod teškog zvona išaranog grafitima, ulubljenog macolama i izrešetanog kojekakvim kalibrima. Grobovi svih onih koji su nasilno u grob gurnuti izvaljeni su i izgrebani, a Bog zna da ste se pobrinuli da njihove porodice i nisu imale mnogo da sahrane, jer ste vi Srbe razvlačili kao gomila pobješnjelih hijena!
Djeca se igraju ograđena bodljikavom žicom, kao u kakvom toru. Ljudi traže dozvolu da izađu van nepostojećih zidina koje ih čuvaju od onih koji su im zemlju, obraz i živote uzeli. Tamo gdje se vidio krst, sada se ne vidi ništa. Samo ponegdje, iznad kontejnera i kartonskih kuća, izvija se gust i crn dim koji nema od čega drugog biti nego od srpske kuće ili nekog hrama koji nisu ranije stigli da rashrame i raspale.
Na Kosovu i Metohiji dani su godine, a noći su vjekovi u kojima izgladnjeli vuci u odijelu ljudi vijaju one koji imaju hrabrosti tamo da zanoće. Zvona su zamuknula. Klepetuše otklepetale svoje. Liturgije su islužene. Svi su meci ispucani i sva su djeca već rođena.
Kosovo bez Srba je isto što i Bog bez svog djela. Ne mogu Srbi biti Srbi ako Kosovo i Metohija nisu srpski. Ovi što ga prisvajaju i oduzimaju su oni koji nikada nisu imali ništa, pa im je svejedno šta će sada uzeti, samo dok je na našu štetu. Ne otimaju oni zbog toga što im treba, nego zbog toga što treba nama. Da nama Kosovo ne treba, oni bi se opredijelili za nešto drugo. Ne treba nikom drugom Kosovo ni za šta sem da se nama ruga.
Sad nam prijete da će da nas tuku ako ne damo Kosovo i Metohiju. A i da ih damo, šta će kome onolike razvaline? Ubijaju ljude i traže njihovu zemlju, a sve pod plaštom demokratije i ljudskih prava kao da mi nismo ljudi i kao da mi nemamo prava. Stojimo na svojoj zemlji, na pragovima nečega što je naše, ali se teško može nazvati kućom, ispred nas žice, džakovi i naoružani stranci i svi nas ubjeđuju da imamo svoja prava! Evo vama pravo da budete okupirani! Ustupam vam privilegiju da budete proganjani! Izvolite živjeti u ropstvu, a da vas drugi ubjeđuju da je to jedina sloboda koju zaslužujete! Priđite panju i stavite na njega svoje glave, pa kad dželati zamahnu, vi im brzo recite nešto o vašim pravima, pa se možda sjekira predomisli prije nego što zagrli vaš vrat! Neka vas siluju i pale vam hramove za vaše dobro! Neka vašu kolijevku ljuljaju eksplozijama i vašu djecu doje krvlju vaših majki! Budite vi na našem mjestu, pa da vidimo koliko ćete izdržati, a mi ćemo vam govoriti da ste vi krivi što vam je neko provalio u kuću i nagovarati vas da im kuću ustupite, jer oni na nju imaju prava!
Iskašljite taj bijedni plan da nam oduzmete Kosovo i Metohiju kako u ličnim kartama ne bismo više imali mjesto rođenja ni sebe ni Srbije! Izbacite iz tih svojih poganih usta razloge zbog kojih želite Kosovo!
Kada pokljucate mrve svoje kukavne hrabrosti koju nalazite u svojim bombama, iskoristite je da nas pogledate u oči i kažete nam sve. Istrpjeli smo tolike vjekove i sile koje su pokušavale da nas zatru, pa ćemo izdržati i te vaše jadne argumente zasnovane na obijesti!
Lako je gledati nekoga kroz nišan i govoriti mu šta da radi! A vi koji nas Srbe na Kosovu i Metohiji izlovljavate u ime ovih „milosrdnih anđela“, zašto mislite da niste sledeći koje će kroz taj nišan gledati?
Šta god da uradite, Kosovo i Metohija su srpski i dok mi ne kažemo drugačije, pokušavaćete da se obračunate s nama. Znajte da će taj obračun trajati dok je Srba. Kad nas ne bude, moraćete ovo koškanje da završite sa Gospodom, a tada ni vi nećete htjeti da budete u svojoj koži, navodno pobjedničkoj!
wwwiskra.co