Iako Poreska uprava pooštrava mjere naplate poreza i bilježi trend rasta naplate poreza, činjenica je da se dug najvećih poreskih dužnika koji su, prije svega, bliski vladajućoj garnituri ne smanjuje. Tako je, prema zvaničnim podacima, dug kompanija koje su u vlasništvu investitora Dragana Brkovića po osnovu više vrsta poreza prešao deset miliona eura, dok preduzeća u vlasništvu Duška Kneževića duguju par miliona eura. Zatvoreni investicioni fond kojim upravljaju lica bliska investitoru Veselinu Baroviću duguje državi preko pola miliona eura, dok kompanija „Ave Marija Koljčević”, vlasništvo Miloša Živaljevića, već godinama ima milionski poreski dug koji je prema poslednjoj evidenciji iznosio 7,4 miliona eura. Pljevaljski rudnik uglja, gdje je najveći akcionar italijanska kompanija A2A, godinama je predvodio listu najveći poreskih dužnika sa dugom od preko 15 miliona eura. Preduzeće Cijevna komerc, koje je u vlasništvu Danila Petrovića, duguje preko milion eura. Za biznismenima ne zaostaju ni državne kompanije, i to upravo one kojima je država davala najviše garancija i pomoći. Tako nacionalni avio-prevoznik Montrenegroerlajnz duguje preko 13 miliona, dok tri željezničke kompanije – Željeznički prevoz, Održavanje željezničkih voznih sredstava i Željeznička infrastruktura – duguju zajedno preko sedam miliona eura.
Dok se pompezno najavljuje naplata poreskog duga, činjenica je da su dužnici iz mjeseca u mjesec gotovo identični. Dok poreski dug nemilosrdno raste, tako se i radnička klasa iz dana u dan sve više obespravljuje. Radnici Staklenika, koji su u vlasništvu Duška Kneževića, već sedam godina čekaju 250 hiljada eura za povezivanje radnog staža kako bi mogli ostvariti penzije, dok istu svotu čeka i 250 bivših radnika „Marka Radovića” za otpremnine. Bivšim zaposlenima građevinskog preduzeća Gorica duguje se 2,5 miliona eura, dok na stotine radnika Košute potražuju otpremnine, zaostale zarade i povezivanje radnog staža. Ništa se ne preduzima ni da se fabrici za proizvodnju i konzerviranje ribe Ribarstvo iz Rijeke Crnojevića obezbijedi 200 hiljada eura kredita kako bi se pokrenula proizvodnja i 60 zaposlenih vratilo na posao. Dakle, samo Brkovićev dug za poreze mogao bi da nahrani na stotine gladnih radnika.
Dok se na zahtjeve radnike ne odgovara, njihovi protesti i okupljanja se uglavnom ignorišu, vlast nalazi zakonska rješenja o izmirenju poreskog duga na rate, imovinom i slično. Tako je prije nedjelju dana stupio na snagu Zakon o reprogramu poreskog potraživanja, odnosno izmirenju duga u 60 rata.
Prema riječima predsjednika Sindikata duvanske, poljoprivredne i prehrambene proizvodnje Veljka Baošića, radnici su na ulicama upravo jer je vlast tolerisala gomilanje duga, naročito po osnovu poreza i doprinosa na lična primanja.
– Danas na hiljade radnika iz oblasti duvanske, poljoprivredne i prehrambene industrije ne mogu otići u penziju koju su pošteno zaradili jer poslodavac nije na vrijeme izmirivao obaveze prema njima i državi. Zato što su poslodavcima takve stvari dozvoljene, imamo situaciju da su danas gladni oni koji to najmanje zaslužuju – rekao je Baošić.
B.Ma.
Kvazibiznismenima sve dozvoljeno
Lider Radničke partije Janko Vučinić rekao je da zbog takozvanih biznismena koji uništiše državu nema novca za gladne građane.
– Da je naša vlast revnosna u naplati poreza od omiljenih tajkuna bivšeg premijera Mila Đukanovića kao od sirotinje, sve bi sada bilo drugačije. Ne bi radnička klasa morala na ulici da traži ono što ih po zakonu sleduje. Najveći dužnici državi su upravo oni koje je država najviše pomagala i tajkuni koji su pomagali uoči svih izbora – poručio je Vučinić.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.