Kada je u januaru 2008. godine u tekstilnom gigantu Vunku po drugi put uveden stečaj niko nije mogao ni pomisliti da će agonija 330 radnika potrajati skoro deceniju. Ipak, nakon devet i po godina muke i raspisane 23 licitacije, konačno je imovina bjelopoljske fabrike prodata. Cijena je sa 11 pala na 2,25 miliona, koliko je uplatio konzorcijum firmi Bravera iz Bijelog Polja i Dulović iz Mojkovca.
Od tog iznosa radnicima treba da pripadne oko 850 hiljada za plate i još pola miliona za otpremnine, a kupoprodajni ugovor bi trebalo da se potpiše ove sedmice. Za plate će 330 radnika dobiti u prosjeku dvije i po hiljade, a njih 140 će na ime otpremnina uzeti tri i po hiljade eura. Problem može da predstavlja zabilješka restitucije, ali Petar Veličković, jedan od novih vlasnika, ističe da nema ništa sporno, te da će sve biti završeno na najbolji mogući način.
– Vunko je kupljen da se pokrene proizvodnja i zaposli određeni broj radnika – rekao je Veličković.
Predsjednik odbora povjerilaca Ljubo Varagić, jedan od bivših rukovodilaca fabrike, kazao je da su radnici konačno odahnuli nakon što je dostavljena ponuda za imovinu Vunka.
– Ovo je istorijski trenutak za nas, da se konačno prekine ova agonija. Kupci su ozbiljni i nadam se da će sve biti završeno na obostrano zadovoljstvo – izjavio je Varagić.
Sredinom sedmice novi vlasnici su potpisali kupoprodajni ugovor sa stečajnom upravom i najavili da će prioritet u zaposlenju imati bivši radnici i njihova djeca.
Radnici koji su u momentu uvođenja stečaja bili u fabrici, sa sjetom se sjećaju srećnih dana dok je fabrika radila. Radivoje Sekulić je tada bio direktor fabrike, a danas je penzioner.
– Bilo nas je i preko dvije i po hiljade. Živjeli smo dobro i složno. Imali sve što nam je potrebno za naše porodice, ali smo gradili i Bijelo Polje. Ipak, svemu lijepom dođe kraj, pa se tako i vunarski kombinat ugasio kao da ga nikad nije ni bilo – naveo je Sekulić.
Podsjetio je da su i nakon uvođenja stečaja, 2008. godine, radili nekoliko mjeseci i proizvodili nadaleko poznatu konfekciju, da bi nakon toga završili na biru rada. I direktori su, kako je kazao, završili na birou.
– Nije tu bilo sentimentalnosti. Svi smo ostali bez radnih mjesta. Vijest o stečaju je odjeknula kao grom iz vedra neba, a porodice su ostale bez hljeba. Teško je to vrijeme bilo – kazao je Sekulić i dodao da se nakon dvije godine penzionisao.
Bivši radnik Vunka Slobodan Marjanović je u fabrici počeo da radi 1972. godine. Školovao se u Školskom centru za poslove tekstilnog tehničara zajedno sa još dvadesetak kolega i bio je u prvoj generaciji đaka.
– Radili su tehničari i inženjeri isključivo iz Srbije. Bili su dobri i imalo se šta od njih naučiti – priča Marjanović i podsjeća da je prvi stečaj u Vunko uveden 1992. godine.
– Tada smo svi završili na birou. Ipak, nakon četiri godine pokrenula se proizvodnja, raspisao konkurs i počeh ponovo da radim sve do 2008. godine, kada se po drugi put uveo stečaj – navodi Marjanović i dodaje da od prodaje imovine treba da namiri dio potraživanja.
– Prava je šteta što Crna Gora i Bijelo Polje i dalje nemaju Vunko. Kombinat je i danas mogao da radi, ali se crna sudbina nadvila nad privredom, pa smo praktično ostali bez svega vrijednog – izjavio je Marjanović.M.N.
Pogrešna privatizacija donijela nevolje
Nekad uspješan fudbaler i bivši radnik Vunka Zoran Basekić kaže da svi oni koji su makar i dan proveli u fabričkim halama znaju da cijene šta je značio Vunko za zaposlene i građane Bijelog Polja.
– Nekad je bio ponos reći da radiš u Vunarskom kombinatu. Svuda su nam bila otvorena vrata. Kad primimo platu oživi grad. Bilo je to srećno vrijeme – kazao je Basekić
Nekadašnji sindikalni povjerenik Bogdan Krgović je istakao da je pogrešna privatizacija donijela nevolje za preko deset hiljada zaposlenih u Bijelom Polju. Među njima su i radnici Vunka.
– Ostali su ljudi bez radnog mjesta. Mnogi nijesu ništa ostvarili, neki dobili mizerne penzije, od kojih ne mogu da izdržavaju porodice, mnogi oboljeli, a dosta njih otišlo na onaj svijet, ne dočekavši da dobiju ono što su zaradili. Ova prodaja je samo kap u moru, da se radnicima djelimično ispravi nanesena nepravda – rekao je Krgović.
Nijesu protestovali
Stručnjak u računovodstvu Vukman Tončić je i nakon uvođenja stečaja bio potreban fabrici, iako je po automatizmu, nakon uvođenja stečajnog postupka, ostao bez posla.
– Nadam se da je ovim mukama, koje smo prethodnih godina preživjeli, došao kraj. Potraživanja ima 348 radnika, i očekujemo da se nama kao prioritetnoj grupi isplate. Konačno je došlo vrijeme da nam se isplate potraživanja. Bili smo strpljivi i nikad nijesmo protestovali ili štrajkovali, niti izlazili na ulice. Vjerovali smo da ima pravde i ona je konačno došla – naveo je Tončić.