Priredio dr Radomir Prelević
Luka Vešković je, kao što se vidi iz njegove napomene da će o bratstvima o Kučima „drugi izvijestiti”, znao da je okružni kapetan grada Podgorice Jovan Lazović istom prilikom dao nalog da mu se sastave izvještaji o drugim plemenima, ali izgleda da nije znao da će se praviti posebni izvještaji iz kojih će se moći vidjeti koja su bratstva iz Bratonožića doselila u Podgoricu i Zetu, a koje zapise smo, kako je prethodno rečeno, našli u Bogišićevom naučnom arhivu u Cavtatu.
Tako je u zapisu „Rodoslovije pravoslavnih domova u Podgorici” zabilježeno da su iz Bratonožića u Podgoricu doselili: Stanići – 9 kuća, Đurići – 7 kuća, Vučelići – 1 kuća i Pavličići – 1 kuća.
U „Izvještaju o porodicama u Zeti” kapetana popa Mata Popovića, pisar je bio Tijodor Tijodorović, od 18.7.1894.godine, navodi se da su u Zetu doselili iz Bratonožića: Macanovići, koji potiču od Marka – 1 kuća, doselili „iz pod Krša”, Grujići, koji potiču od Gruje – 3 kuće, Baljevići, od kojih su Baljevići – 10 kuća i Pavličići – 2 kuće, ukupno 12 kuća.
Predanje koje je započeo Luka Vešković o nastanku Bratonožićkog plemena potvrđuju i autori docnije objavljenih radova na tu temu.
To je slučaj, prvo sa istorijskim zapisom vojvode Marka Miljanova o Bratonožićima (objavio ga prvi put Ljuba Kovačević u časopisu „Nova Iskra”, Novi Sad, broj 1 za 1901. godine, dajući mu naslov „Nešto o Bratonožićima”). On bilježi: „...o Bratonožićima sa' je na red da što pomenem što se u narod o njima čuje i govori, da su od Grgura, sina Đura Despotovića, kojega je car turski oslijepio. Ali jasnoga dokaza nema, do samo narodna priča govori da je bratstvo od Grgura. Više se ne zna; tek se zna da su Bratonožići od brata koi je ima sina Nika Bratova, a Niko je ima sina Laza, a Lazo Vučetu, a Vučeta Bola, a Bole Radonju, a Radonja Stanoja, a Stanoje Peja, a Pejo Otaša, a Otaš Prema, a Premo Đeku, a Đeka Dmitra, a Dmitar Sura, a Suro Miletu, a Mileta Pauna, evo ga sad živa kod mene”.
Vojvoda Marko dalje bilježi i jednu komparaciju Bratonožića sa Kučima – Drekalovićima koju je učinio kaluđer Ilija rodom Popović s Meduna, starješina Manastira Duga. U to vrijeme bilo je malo sveštenika, pa su se Kuči, Piperi i Bratonožići pričešćivali u Manastiru Duga, pa jednom prilikom povedu razgovor o tome čije je porijeklo znatnije... „ne mogući se pogodit ostave da to riješi kaluđer Ilija... On je ovako kaza Drekalovićima i Bratonožićima da su od boljega soja Bratonožići no Drekalovići, koi su od Đura Kastriota a Bratonožići od Đura Despotovića, koi je boljega soja od Kastriota. I reka je da ima istorije za Kuče i Bratonožiće da su jedni od Kastriota, a jedni od Despota, ali je prijed rečeno da se ta istorija izgubila”.
Kad su u pitanju ovi svi autori – vojvoda Marko Miljanov i Luka Vešković, onda se sa visokim stepenom sigurnosti može reći da su se oni pozivali i, moguće, razgovarali o ovoj temi.
(NASTAVIĆE SE)