-Piše: Budo Simonović
Kad je po izdržanoj kazni zatvora, u koji je dospio pošto ga je supruga prijavila zbog šamara kvalifikovanog kao porodično nasilje, shvatio da od braka sa tom ženom više nema ništa, Gajo Mićunović je odlučio da napusti Ameriku i vrati se u rodni kraj, ali i da sa sobom povede svog starijeg sina Tomasa, koji je tada imao šest ili sedam godina, i koji je, po svemu sudeći, bio veoma vezan za oca.
Pokupio je i na brzu ruku u dva masivna kofera spakovao lične stvari, dokumenta, fotografije i knjige, uzeo nešto novca što je imao ušteđeno i, gotovo ilegalno, sa sinom krenuo na daleki i neizvjesni put. Krenuo je vozom do Njujorka, da bi se tu ukrcao na neki brod za Evropu i Crnu Goru.
Žena ga je, međutim, preduhitrila, prijavila ga opet policiji, koja ga je, svi su izgledi, presrela u Njujorku, oduzela mu dijete, a njega ponovo pritvorila. Ni njegov sinovac Dragiša, naravno, a ni oni od kojih je čuo i od zaborava oteo ovu priču, ne znaju tačno koliko je on poslije bio u pritvoru, kako se izbavio i kako se potom ukrcao na brod za Evropu – je li, zbog ponovljenog prekršaja, novog porodičnog nasilja, tada možda, i prognan iz Amerike? Izvjesno je samo da je on od tada izgubio svaku vezu sa porodicom, ma i ona s njim.
Tako je, eto, do kraja njegovog života ostala ta velika tajna, zagonetka i mora koja je zasigurno mnogo mučila i njega, ali i njegovu braću, pa i sve nas, svu ostalu rodbinu, evo do danas, veli Dragiša Mićunović.
Prije otprilike dvadesetak godina, moj brat od strica Branko, koji je svake godine dolazio iz Vrbasa ovdje sa porodicom, posjećivao nas i boravio po nekoliko kod nas, ispričao nam je kako se u „Večernjim novostima” pojavio jedan članak u kojem piše da jedan poznati američki glumac vodi porijeklo od Mićunovića iz Crne Gore i da je to provalio neko od naših iseljenika u Americi.
Mene je to jako zainteresovalo i počeo sam da tragam za tim člankom. Našao sam ga koju godinu kasnije, kad sam sa ćerkom otišao u Vrbas, u posjetu rođacima – sačuvala ga je upravo ta moja sestra od strica Ljubica. Pročitao sam ga ko zna koliko puta i u meni se svaki put pojačavala sumnja i raslo uvjerenje da bi taj Robert Mičam zaista mogao biti moj brat od strica. Zato sam, pored ostalog, angažovao i mog prijatelja Bata Kosovića, profesora informatike iz Nikšića, da pokuša i preko interneta da dođe do kakvih podataka i pomogne mi da nekako riješim ovu zagonetku i uzvrdim stvarnu istinu o sudbini porodice moga strica.
Tako smo saznali da je Mičam zaista u djetinjstvu ostao bez oca, a uskoro i bez majke, koja se preudala, te kako se on potom sam snalazio i probijao kroz život i kako je postao velika filmska zvijezda. U toj šarolikoj i često kontradiktornoj priči, mi, međutim, nijesmo našli da on igdje spominje svoje balkansko porijeklo, iako je takvih tvrdnji bilo u nekim novinskim napisima.
Nema, istina, previše podataka i pojedinosti ni o ostalim članovima porodice, a nijesu urodili plodom ni pokušaji nekih mojih rođaka da nekako uspostave vezu sa Mičamovim sinovima – oni nijesu pokazali neko interesovanje za to.
Sjutra: NIJE NAM DO SLAVE NEGO DO ISTINE
Izostavljeno ime oca
Zanimljivo je da u ličnoj karti Roberta Mičama, kako tvrdi Dragiša Mićunović, neumorni tragač za podacima koji bi potvrdili ili negirali sumnje o porijeklu velikog glumca, nema imena njegovog oca.
– Uspjeli smo da na internetu dođemo do njegove lične karte, valjda najvažnijeg i najvjerodostojnijeg ličnog dokumenta svakog čovjeka, koji bi trebalo da sadrži i taj tako bitan podatak, ali njega nema tamo gdje je predviđeno da se upiše ime oca – tvrdi Mićunović.
Nijesu me udostojili odgovora
Ja sam se obraćao i američkoj ambasadi u Podgorici molbom da mi pomognu da uspostavim nekako kontakt sa potomcima Roberta Mičama, ali su me oni odbili jer, kako su kazali, oni ne mogu da daju nikakve lične podatke o amričkim državljanima i uputili me na adresu nekog sajta preko kojeg mogu da se interesujem i lično potražim to što me zanima. Na taj sajt smo uputili sve ove fotografije, kopije dokumenata i ostalo što smo imali, ali nikad nijesmo dobili nikakav odgovor.