-PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Prve ideje za rešavanje problema kadrova za jugoslovensku diplomatiju bile su vezane za Sovjetski Savez – ideološki uzor jugoslovenskih komunista. Vrlo rano, još 1945. godine, kao rešenje se pojavila ideja da Poslanstvo Jugoslavije u Moskvi, koje je imalo najbolju političku strukturu i bilo sastavljeno uglavnom od komunista, daje kadrove za druga diplomatska predstavništva u svijetu. Namjera je bila da „nekoliko jačih drugova, koji imaju perspektivu da se razvijaju po diplomatskoj liniji“ najprije odlaze u Moskvu, a da potom poslije izvjesnog vremena budu prebačeni u London, Vašington, Pariz i druge metropole. Isto tako, tokom 1945. u jugoslovenskom vrhu je razmišljano i o tome da se kadrovi za diplomatiju dobiju i pravim školovanjem u Moskvi. O tome svjedoči depeša ambasadora u Moskvi Vladimira Popovića od 21. avgusta 1945. u kojoj je stajalo da sovjetska vlada u diplomatsku školu prima „samo isprobane, provjerene kadrove“ i da bi iz Jugoslavije mogli da prime samo 10 slušalaca. Popović je informisao pretpostavljene i da je postojao četvorogodišlji institut u koji se moglo stupiti poslije svršene srednje škole i dvogodišnja viša škola u koju se moglo upisati poslije bilo kog fakulteta.

Ukoliko je jugoslovensko rukovodstvo željelo da pošalje kandidate, trebalo je da dostavi i njihove biografije i „karakteristike“, na osnovu čega bi sovjetska strana donijela odluku. Može se pretpostaviti da je ambasador Popović navedene informacije poslao na traženje rukovodstva, prije svega Josipa Broza Tita i Aleksandra Rankovića, koji su se poslije dobijanja Popovićeve depeše složili da što prije treba naći nekoliko dobrih, pouzdanih intelektualaca, komunista ili skojevaca za školovanje u diplomatskoj školi u Moskvi. Međutim, nijedna od ovih ideja nije bila sprovedena u djelo.

Tokom 1946. učinjen je prvi konkretni pokušaj da se u Jugoslaviji sistematski i dugoročno riješi problem školovanja kadrova za diplomatsku službu. Namjera je bila da se jednogodišnjim doškolovanjem u Diplomatskoj školi pri Ministarstvu inostranih poslova odabrani članovi Komunističke partije obuče za rad u diplomatiji i tako brzo i efikasno obezbijedi stručan i pouzdan kadar za diplomatsku službu. Diplomatska škola pri Ministarstvu inostranih poslova je osnovana 4. juna 1946; školovanje je trajalo jednu godinu, a sredinom 1947. produženo je na jednu i po, to jest na tri semestra.

Ministarstvo inostranih poslova je određivalo nastavni program, upravnika Škole, nastavno osoblje (univerzitetske profesore ili službenike Ministarstva), broj slušalaca, uslove za prijem i sadržinu prijemnog ispita. Ministarstvo je davalo stipendije slušaocima i donijelo Pravilnik o uređenju i nastavnom planu Škole, s kojim se početkom 1947. saglasio Komitet za škole i nauku FNRJ. Upravnik Škole je bio Vjekoslav Cvrlje, funkcioner Ministarstva inostranih poslova. Nastavni program je sadržao 13 predmeta.[...] Organizacija i nastavni plan i program Diplomatske škole bili su pod velikim sovjetskim uticajem. Iz Moskve su nabavljani plan sovjetske diplomatske škole i programi za pojedine predmete koji su u njoj izučavani, kao i sovjetski udžbenici. [...]

Diplomatska škola je postojala do školske 1948/49; tokom 1947/48. pohađao ju je 31 student, a 1948/49. 42 studenta, isključivo muškog pola. Diplomiralo je ukupno 96 studenata, i to njih 28 – 1947, 31 – 1948. i 37 – 1949. Brzo je, međutim, postalo jasno da Škola prima mali broj studenata, kratko traje (u početku dva, a zatim tri semestra) i ima sužen plan i program. Pokazalo se da se tim putem ne može zamijeniti redovno i sistematsko školovanje i na brzinu proširiti opšta kultura i prenijeti neophodno znanje, te da se na ovaj način ne može nadomjestiti nedostatak visokoobrazovanog kadra za rad u spoljnoj politici i riješiti kadrovski problem, ni u aktuelnom trenutku, a posebno ne u perspektivi.


(NASTAVIĆE SE)

---