Koncert Crnogorskog simfonijskog orkestra i čuvenog gitariste Miloša Karadaglića koji je održan u okviru muzičkog segmenta Montenegro International Theatre Festivala, ispunio je Kraljevsko pozorište „Zetski dom” na Cetinju do poslednjeg mjesta.
Na repertoaru je bila Simfonija br. 7 u A-duru Ludviga Van Betovena koju su izveli crnogorski simfoničari predvođeni dirigentom Grigorijem Kraskom nakon čega im se na sceni pridružio solista Miloš Karadaglić koji je „Zetski dom” ispunio zvucima koncerta za gitaru i orkestar „Aranhuez” Hoakina Rodriga.
Burni aplauzi oduševljene publike vraćali su umjetnike više puta na scenu, a oni su za bis odsvirali nekoliko kompozicija među kojima je bila i jedna kojom je, kako je rekao Karadaglić, još kao dječak na sceni Kraljevskog pozorišta osvojio svoje prve ovacije.
- Prema Zetskom domu sam uvijek imao lijep osjećaj upravo zbog tih početaka jer tada kada sam dobio prvu „Zlatnu liru” i kada sam sa trinaest godina svirao na završnom koncertu, sjećam se da je publika burno reagovala što je mene iznenadilo, ali je možda probudilo želju u meni da stalno budem na sceni. Da se u mojoj maloj istoriji nije desilo to veče možda danas i ne bih bio muzičar, ko zna. Tako da kad sam dobio poziv da sviram ovdje u okviru ovog fantastičnog festivala, bio sam mnogo srećan jer toliko toga se desilo od moje trinaeste godine i sada kad sviram po cijelom svijetu i izvodim na stotine koncerata na svim meridijanima, a vratio sam se u Zetski dom gdje je sve počelo. Za mene, a nadam se i za publiku, večeras je sve bilo posebno – kazao je Karadaglić, za „Dan”.
On je rekao da gdje god da svira nastoji da pruži sve od sebe „ali kad sviram kod svojih onda možda dam i malo više”.
Poslednjih par godina, kako je rekao, mnogo se promijenio i sazrio i kao čovjek i kao umjetnik.
– Sve je počelo 2010. godine, kada sam kao mladi umjetnik pokušavao da se dokažem. Trebalo je da me primijete velike izdavačke kuće, menadžeri koncertnih dvorana. Odjedanput sam bio izložen svemu tome na jedan kompletno direktan i agresivan način, što je za mene u početku bio šok. Naravno, sa svim tim sam se nosio jer je to bilo ono o čemu sam oduvijek maštao, ali je bilo i stresno jer sam sve burno proživljavao. Međutim, u poslednje dvije godine počeo sam mnogo da uživam u svemu. To je u meni otvorilo i neku drugačiju muziku i neku novu energiju koju sam sad u stanju da dijelim sa publikom. To je najljepši osjećaj koji postoji. To je, zapravo, ono o čemu sam sanjao i sad sam dostigao taj nivo od kojeg mogu da idem dalje. Na neki način otvaram naredno poglavlje u svom životu, kao klasični gitarista i kao umjetnik – rekao je Karadaglić.
Z.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
