Austrijski pisac Tomas Glavinić predstavio je svoje stvaralaštvo u glavnom gradu Crne Gore. Razgovor sa piscem vodio je Marinko Vorgić, dok je odlomke iz Glavinićevih prevoda čitao Mirko Vlahović. Glavinić je gostovao u knjižari ,,Karver” u sklopu festivala ,,Odakle zovem”.
– Mislim da se u cjelokupnoj svjetskoj literaturi pričaju nekakve priče. To je osnovno, bilo da se radi o francuskoj, britanskoj ili nekoj drugoj književnosti. Svi oni pokušavaju da vam ispričaju priče. Konkretno u Austriji je postojala struja pisaca koji su kazali da nakon Aušvica nije moguće pričati priče kao što je to u britanskom slučaju. Mislim da je to čista glupost. Mišljenja sam da upravo takvi užasi i strahote trebaju da budu ispričani za buduća pokoljenja – kazao je Glavinić.
On je dodao da se tu radi o jednoj vrsti eskapizma, odnosno o bježanju od tema koje ljude opterećuju, odnosno tema sa kojima pisci jednostavno ne mogu da izađu na kraj.
– Tu vrstu praznina bih nazvao ,,horor vakuumom” - kazao je Glavinić.
Smatra da relevantna literatura mora imati kako sadržinu, tako i formu, ali da je, ipak, sadržina ta koja određuje formu.
– Ovo prije svega važi za austrijsku literaturu, mada postoji literatura sa njemačkog govornog područja. Ta njemačka literatura ima određenu težinu, čak neke liste čitanosti iznose podatke da ni jedna druga literatura nije tako malo prevođena kao njemačka. Tako se postavlja pitanje, zbog čega se baš na njemačkom govornom području najviše govori o blokadi pisca i inspiracije. To je ona slika pisca koji sjedi pred kompjuterom ili pisaćom mašinom i ne zna kako bi počeo. Mislim da se to dešava onima koji nemaju šta da kažu. Ako nekom ne pada na pamet o čemu bi pisao, onda i ne mora, niko ga ne prisiljava – pojasnio je Glavinić.
On je dodao da je to generalni problem literature njemačkog govornog područja. Za pisca pakao uvijek počinje kada razmišlja šta bi stavio na papir.
– Smatram da se nijedan veliki pisac, koji drži do sebe, nije pozabavio time ,,šta bi stavio na papir”, već je to inspiracija jednostavno kuljala iz njih. Vargas Ljosa je kazao da čovjek treba da pusti svoje unutrašnje demone da izađu i otjelotvore se na papiru – kazao je Glavinić.
Takođe, ne misli da je u prošlosti sve bilo bolje, ali razumije osobu koja u nostalgiji pronalazi utjehu jer su joj u sadašnjosti mnoga vrata zatvorena i brojne stvari uskraćene.A.Ć.
Uživati u samoći
- Sve ideologije su izgubile bitku sa realnošću tako da je čovječanstvo prinuđeno da se okrene samo sebi, svojoj unutrašnjosti. Rekao bih da je to novi ,,bidermajer” pravac u književnosti. To uopšte ne smatram problematičnim jer smatram da sve ideologije u sebi imaju neke kvarljive elemente, pa zbog toga svi ljudi treba da se okrenu svojoj nutrini, a ne da teže da budu vagoni u nekoj voznoj kompoziciji koje će lokomotiva vući u zamišljenom pravcu. Mi smo svi usamljeni. To je naše prirodno stanje, a ljudi ne žele ni jednog trenutka da se zaustave i uživaju u samoći – smatra Glavinić.
)){kind=small}
