U glavnom programu, ali van konkurencije za jednu od nagrada, s obzirom da je reditelj predstave Petar Pejaković ujedno i direktor Festivala, na Ljetnjoj sceni je izvedena predstava „Kako rastu veliki ljudi - Njegoš za djecu”. U glavnim ulogama nastupili su Slaviša Grubiša i Milivoje Obradović, koji se zajedno sa Pejakovićem potpisuju kao autori predstave, inventivna scenografija je djelo Gorana Moškova i Tamare Branković, kostime je osmislila Zorana Mia Radović, a svjetlo je dizajnirao Stevo Bardak. Komad je nastao u produkciji Festivala KotorArt prije dvije godine, kada je bila i premijera, a od tada je izveden 37 puta.
- Igrali smo u Crnoj Gori i Srbiji, već imamo ugovorena igranja u Kolašinu, Bijelom Polju, Rožajama, Plužinama, pored toga igrali smo na festivalu u Subotici, u Novom Sadu, Pančevu i Zrenjaninu. U svim gradovima su bile dupke pune sale, reakcije su bile iste kao u Crnoj Gori, Njegoš isto tamo kao i kod nas i dalje, interakcija postoji, trudimo se da što više privučemo djecu i da im približimo period kako se odrastalo 1.800 i nekih godina kad nije bilo ove silne tehnologije koja vam uskraćuje neke divne stvari, kaže Slaviša i dodaje da su kroz predstavu uspjeli da približe Njegoša djeci. Na jednostavan i nenametljiv način publika je imala priliku da se upozna sa pozorišnim viđenjem dječaka Petra Petrovića Drugog, sa prirodnim i kulturnim okruženjem u kome je odrastao i kako je sve to uticalo na formiranje njegove ličnosti.
- Nismo išli od onih stereotipa da je Njegoš vladika i da on mora da bude strog od kada je bio mali, nego da je bio kao i svako dijete, da se igrao i bio vezan za prirodu, da se družio, volio je da čita od kad je naučio slova. S te strane djeci je baš bliska tema, uvuku se u predstavu, što je znak da smo uspjeli da im približimo Njegoša na neki pravi način, da zavole pozorište kroz Njegoša i Njegoša kroz pozorište, rekao je Grubiša za „Dan”. Što se tiče neuslovnosti Ljetnje pozornice, Slaviša smatra da kad se napuni taj ogromni otvoreni prostor od 800 mjesta, čak i kad su svi tihi, i sam pokret stvara neku buku, a kamoli kad mala djeca komentarišu, ulaze, izlaze. Uz to se dodaju i primjesi gradske vreve, muzike, te u takvim uslovima „treba dobaciti glasom u otvoreni prostor do zadnjeg reda“.
- Imali smo iskustvo sa „bubicama“, duvao je vjetar, onda se čuje i šum vjetra, glumci su aktivni, padne bubica, kad viknu u „bubicu“ onda to para uši, koliko je dobro, toliko i nije. Ne volim da igram s „bubicom“, noćas smo igrali bez toga, samo s onim što nam je Bog dao, kazao je mladi glumac.
Značaj ove slojevite izvedbe je u životnom, kulturološkom i pozorišnom usmjeravanju kako za dječju, tako i odraslu publiku i pozorišne profesionalce, primjećuje Maja Mrđenović, pozorišna kritičarka.
Pored „Njegoša za djecu“, u glavnom programu, ali takođe van konkurencije su i predstave „Pazi, zebru gazi“, režija Petra Pejakovića, „Kinez“, koprodukcija KC „Nikola Đurković”, Gradskog pozorišta Podgorica i KotorArta, te „Priča o konju“ Dečjeg pozorišta Subotica, koju je režirao Živojin Joković, član Savjeta Festivala. M.D.Popović
)){kind=small}
