Povodom smrti Rajka Nikolića, istaknutog prosvjetnog radnika, pedagoga i književnika juče je u nikšićkom „Zahumlju” u prisustvu članova porodice i građana održana komemorativna sjednica, na kojoj su se od njega oprostili članovi Književne zajednice „Mirko Banjević” i Udruženja književnika Crne Gore, evocirajući uspomenu na svog dugogodišnjeg člana i prijatelja.
Opraštajući se od Nikolića, njegov prijatelj Radislav Gardašević, predsjednik Književne zajednice „Mirko Banjević” je naglasio da se nije predavao ni u kom pogledu, te da je svoj fizički hod završio, ali njegovo djelo ostaje da svijetli. Bio je čovjek čija bit su bili porodica, riječ, Nikšić Vita Nikolića, Metohija, poznanstva, škole, učionice, biblioteke, generacije đaka i pjesnika...
- U svojoj knjizi „Kosovski nepreboli” dočarao je vrijeme izbjeglištva koje je nosio sve vrijeme u duši, od kada je 1941. godine kao desetogodišnjak, sa roditeljima i srpskim i crnogorskim stanovništvom istjeran sa Kosova, ali i bombardovanje zajedničke države devedesetih godina minulog vijeka – kazao je Gardašević.
On je dodao da je objavio preko 60 pedagoških radova u najpoznatijim ondašnjim pedagoškim časopisima i pet knjiga poezije.
Gardašević je istakao da je Nikolić, predlagan i za nagradu „Oktoih”, ali je uprkos zasluzi nije dobio.
- Za svoj književni i pedagoški rad Predsjedništva SFRJ ga je nagradilo Ordenom za zasluge. Dobitnik je i književne nagrade „Mirko Banjević” povodom objavljivanja Sabranih djela. Zahvaljujući njemu kao uredniku dječjeg lista „Poznanstva”, od 1980. do 1990. godine, taj list je dobio tri zlatne i dvije srebrne plakete na jugoslovenskom nivou.
Pjesnikinja Milica Bakrač je istakla da je imala čast i privilegiju da joj Rajko Nikolić bude iskreni prijatelj od njene pjesničke mladosti kroz list „Poznanstva”.
– Njegova „Poznanstva” su nam otvorila put i ukazala stvaralačku snagu i istinu kako u svijetu poezije, ipak ima mnogo ljepote. Rajko Nikolić nam je svakim svojim manirom dokazivao da u šaru literature ima svekoliko ljepote i ljudskosti i nije se uopšte štedio u tom svom dokazivanju. On je mladim pjesnicima bio učitelj, pedagog, recenzent i lektor. Čovjek od savjesti i iskrenosti, jednom riječju pravi prijatelj – rekla je Bakrač.
I pjesnik Spasoje Bajović je evocirao uspomenu na lik i djelo počivšeg napominjući da ostvarenju velike književne ideje značajan doprinos i zasluge, pripadaju Nikoliću.
– Mi tada mladi stvaraoci imali smo u njemu veliku podršku i istinskog sagovornika. To su bile godine našeg neumornog rada i poleta, organizovanja značajnih književnih manifestacija i putovanja na književne susrete. Druženje sa njim bila je ljepota traganja za najvećim vrijednostima života, kazao je Bajović.L.N.


Istina koja zarobi

Opraštajući se od Rajka Nikolić pjesnikinja Ana Pejović je istakla da je on bio prijatelj koji nije nestao, on je samo otišao u crnogorski kamen da svaku riječ tvrđom podupre.
- Između prijatelja i sebe je kao između pjesnika i pjesme. I jedno i drugo su dijelovi sopstvenog identiteta, koji nas definišu i tolerišu onim tananim meridijanima duhovnog i duševnog prostranstva gdje su se ukrstili naši putevi Gospodnji. I to dvojstvo još traje i trajaće dok je Rajkove riječi, širokog osmijeha, suptilnog humora koji liječi, stiha koji zaboli i istine koja zarobi sva čula, vidike i slutnje. Koliko god ispisivali o Rajkovom stvaralaštvu, nedorečeno će se bespoštedno osvetiti osvojenoj bjelini papira i nećemo biti dovoljno privilegovani da saznamo sve one pjesnikove prijetnje koje i sada odzvanjaju ehom opomene, rekla je Pejović.