Modernu galeriju podgoričkih Muzeja i galerija narednih sedmica krasiće radovi slikara Rajka Todorovića Todora. Slikar se predstavio sa više desetina slika, različitih formata, rađenih posljednjih deset godina, pa se izložba može posmatrati i kao mini retrospektiva.
Otvarajući izložbu Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade Crne Gore, naveo je da se na tom mjestu obreo kao Todorovićev dugogodišnji prijatelj. Kako je istakao na početku, „kod Todora je sve direktno, surovo i jako. Jake boje kao boje ljubavi i života, kod Todora postaju boje bunta, prkosa i protesta”. Lazović je dodao i da Todorovićevo djelo predstavlja „jednu od najupečatljivijih vertikala savemene crnogorske umjetnosti”. Pritom, u fokusu mu je, dodaje Lazović, uvijek čovjek u tragičnom, strašnom vremenu, a nerijetko, kako se moglo shvatiti, kreće od ličnih iskustava, promišljanja i vjerovanja.
Kako kaže Todorović postavka u Modernoj galeriji samo je jedan od mogućih izbora, a radovi predstavljeni na ovoj postavci su iz šest različitih ciklusa. Zajednički imenitelj Todorović ovako definiše: „Tematska osnova je tragika ljudskog postojanja, bitisanja”.
- Ne znam koliko su ovi radovi različiti od onih početnih izloženih, jer tragika je uvijek ista. Ljudski život je uvijek isti, kao i svijest o konačnosti. Tragika je i u ljudskim ograničenjima. Jer, čovjek je, bez obzira što je jedino svjesno biće na svijetu, ipak limitiran – kaže Todorović.
U tom ključu može se „čitati” i činjenica da je na ovim slikama više definisana, izražena ljudska figura i „lik”. Na postavci prevladavaju veliki formati, ali, kako kaže Todorović, format za njega nije presudan, „slika je uvijek slika”.
Centralno mjesto u Modernoj galeriji zauzima poliptih „Ljudi, ljudi, gublišta”. „To je omaž žrtvama rata 1991-1995. To je sjećanje na moje prijatelje, od Triglava do Đevđelije, koji su nestali u tom periodu”, kaže slikar.
Zanimalo nas je i što je svijetla tačka u njegovom radu, a s obzirom na sumorne teme koje prikazuje na slikama.
- Nisam pesimista, a nisam ni optimista. Trudim se da budem kreativni realista – kaže Todorović.
Izložbu prati katalog u kojem su zastupljeni tekstovi istoričarki umjetnosti Petrice Duletić i Ive Kerbler, kao i književnika Pavla Goranovića. U uvodnom tekstu, između ostalog Petrica Duletić je zapisala:
- Za Todora nisu važni čisti stilski obrasci, dosljednost jednom konceptu ili rukopisu: svaka slika ima svoju vlastitu sudbinu i oblik svoje egzistencije. Sav taj usplahireni, visoko ekspresivni i nadrealni rječnik priziva neko drugo, unutrašnje čovjekovo biće, njegove nemire, ali i tišinu iza koje je još samo usamljenička meditacija o smislu egzistencije. Svi zajedno predstavljaju sekvence nekih ishodišnih, sudbinskih, arhetipskih prizora. Mnoštvo tonskih, titravih površina, pravilnih ili pak nepravilnih oblika, koji izgrađuju teksturu slike, sitnih poteza, nosilac su intenzivnih kolorističkih akcenata. Stilizovana, ukočena ljudska figura, odsutnog pogleda, djeluje više kao simbol, nego kao stvarni lik. Dinamičnost tragalačkog duha u stalnom preoblikovanju i primjeni prethodnih iskustava na sljedeće stvaralačke i kreativne procese odražava se raznolikom i kompleksnom produkcijom od samih njegovih umjetničkih početaka pa do danas – zapisala je Duletić.
Ž.J.
)){kind=small}
