Manifestacija „Trg od ćirilice” koji ulazi u u svoju završnicu bio bi mnogo siromašniji da nije u svom programu imao gusle i srpsku epsku poeziju. Gusle traže traganje za odgovorima - otkuda i i dokle, ko su bili i kakvi će biti guslari kao pjesnici, stvaraoci i prenosnici epskih pjesama. Dio odgovora preksinoć su Novljanima i njihovim gostima pokušali da saopšte kroz riječ ali i stih članovi društva „Tešan Gavrilović Podrugović” iz Gacka. Družina koju su činili Vukota Govedarica, Radovan Bjeloglav, Vojin Tepačević, Nenad Ivković, Nikola Bošković, Marko Crnogorac i Miloš Parović i njihov gost, guslar iz Herceg Novog Vukoman Cerović. Predstavilo se društvo koje nosi ime jednog od najslavnijih sakupljača i kazivača usmenog književnog blaga u Hercegovini. Nije svaka sredina mogla iznjedriti Tešana Podrugovića čijim poeskim ostvarenjima se divio čitav književni svijet. Tešan je otpejvao Vuku Karadžiću 23 epske pjesme o kojima je pisao sav učeni evropski svijet. To je iz svog zavičaja publici donio na Trg Ćirilice Drago Papović i njegovi guslari, poručivši da „bez guslara razgovora nema”.
- Gusle iz nas progovaraju. Gusle su neko sa kim se razgovara. Gusle su muzički istrument, ali i pjesma uz njih pjevana i način njenog slušanja, shvatanja i doživljavanja. Gusle su podsticaj i opomena, a i carevima umiju da presude. I ove večeri sjetimo se Njegoševe poruke nama `Ime mi je Veroljub, prezime Rodoljub, volim rodnu grudu i kamen goli. Srpski pišem i gromko zborim narodnost mi je srpska, a um i duša slavljanska poruči je otac - Miodrag Todorović.
Drago Papović je naglasio da je bilans srpske istorije od Dušanovog uspona do Kosovskog uspenja i odluke vladike Rada koji je na lovćenskoj visoravni stao i kao u kamenu isklesao od najplemenitijeg pjesničkog materijala - lirskog i epskog, stihove i srpski pjesnički jezik. Vladika Rade nije slučajno odabran da promisli i odluči. On je duhovni vođa naroda, a naroda nema bez vjere. Uz njega je mudri i iskusni iguman Stefan, koji govori iz iskona božije volje i iz suštine pravoslavnog zavjeta.
- I danas kada, po mnogim mišljenjima, živimo u vrijeme najvećih sloboda u istoriji, sloboda malih naroda možda je ugroženija nego ikad. Teško da su ikad češće spominjani mali jezici, siromašne kulture sporedne istorije. Izolacija, raskorenjivanje, potiranje identiteta, borba za opstanak, svemoćni vladari svijeta i odnos nemoćnih prema njima pitanja su koja ne silaze s dnevnog reda. Stare pošasti javljaju se pod novim imenima i znamenjima. Bilo je izdajnika i junaka. Njegoševa lozinka `neka bude što biti ne može` ispisana je na barjaku beskopromisne borbe za odbranu svog kulturnog nasljeđa. Odbraniti se samo moglo je „Gorskim vijencem”, iz koga nije stao nego u njemu stoji cio jezik. Opstao je i svoje postojanje opravdao jedino onaj koji ima sebe u svom jeziku, dajući im ga i kao nagradu i kao kaznu. Njegoš nam je ostavio amanet koji se ne može lako ispuniti - rekao je Drago Papović i preložio da se veče završi Njegoševim riječima „da ništa ne znamo dok ne čujemo od vješta guslara”. I tako bi. Z.ŠAKOTIĆ
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
