Prolaznike je ispred Narodne biblioteke „Radosav Ljumović” preksinoć dočekala postavka „Praistorijska staništa – iskonski kulturni pejzaž” koja je na jednom mjestu sakupila i pokazala gotovo sva paleolitska staništa prvog čovjeka na našim prostorima. Autori izložbe su mr Magdalena Radunović i mr Predrag Lutovac.
Prvi ljudi, homo sapiensi, živjeli su u pećinama na današnjim arheološkim lokalitetima Spila, Trebački krš, Odmut, Torine, Trnje, Medena stijena, Kremenštica, Beran krš, Bioče, i naravno, čuvena Crvena stijena, čijih otkrivenih 32 kulturna sloja svjedoče da su praistorijski ljudi svoja staništa u današnjoj Crnoj Gori dugo koristili. Poslije pećine Altamira Crvena stijena je praistorijsko stanište s najviše slojeva.
Ono što laiku upada u oči jeste to da su praistorijski ljudi nepogrešivo umjeli da spoje lijepo i korisno – od nevjerovatne ljepote pejzaža na kojima se nalaze njihove pećine-staništa, jer i prikazane fotografij oduzimaju dah.
Mr Magdalena Radunović, konzervator savjetnik, jedan od autora ove naučno-popularne postavke, istakla je da su ona i ostali autori, pokušali da reprezentuju najraniji period u razvitku ljudske civilizacije – praistoriju. Po njenim riječima prve ljudske zajednice na prostoru Crne Gore, pojavljju se sredinom plestocena, približno oko 160.000 godina prije nove ere u vrijeme trećeg ledenog doba, u nauci poznatog kao Ris.
- Riječ je o veoma značajnom periodu koji svjedoči o razvoju čovjeka u najranijem periodu ljudske civilizacije, kada čovjek počinje svjesno da razmišlja i kada počinje uređivati svoje prvo stanište - pećinu. Naš daleki predak nije intervenisao u samom enterijeru pećina, osim što je koristio datu konfiguraciju terena i prostor prilagodio svojim potrebama – objasnila je Radunović.
Iako su živjeli u dalekoj prošlosti, mi i danas imamo što da naučimo od praistorijskih homo sapiensa. Naši praistorijski preci imaju korisne savjete i za svoje današnje potomke.
- Trebalo bi da promijenimo svijest, prije svega da krenemo od toga da smo svi potomci jednog pračovjeka, da smo svi jednaki bez obzira na naciju, vjeru i boju kože. Bez obzira na kulturološke razlike uvijek treba da imamo na umu da smo svi potekli od jednog istog pretka. Šta nam poručuju naši daleki preci? Da budemo tolerantni, da poštujemo raznolikosti, i kulturološke i vjerske, jer to čini našu teritoriju bogatijom i interesantnijom. Kulturna baština je najveći motivator turističkih putovanja u zadnjooj dekadi u svijetu, a ona je ogromna ispiracija naučnicima i umjetnicima – poručuje Radunović.
Da bi savladali lekcije iz prošlosti trebalo bi, savjetuje Radunović, da uvrstimo ova praistorijska nalazišta u đačke ekskurzije i turističke rute, jer samo tako ćemo uticati na smanjenje razlika među ljudima, a povećati nivo tolerancije i poštovanje drugih kultura.
Na svim prezentovanim lokalitetima su, bilo manje ili više istraženim, pronađeni materijalni ostaci iz paleolita, prije svega ostaci ognjišta, što je dokaz da je tadašnji čovjek ovladao vještinom paljenja vatre.
- Kada uđemo u te pećine djeluju nam veoma hladno, no kada je praistorijski čovjek koristio pećine, kada su one bile konstantno pod ognjem, bilo je u njima mnogo prijatnije, a temperatura je bila ujednačena. Ostaci su uglavnom nađeni oko ognjišta, i riječ je obično o upotrebnim artefaktima – oruđu i oružju od kremena ili drveta. Najviše je pronađeno kremenih oblutaka, materijala koji je praistorijski čovjek prilagođavao svojim potrebama – kazala je ona.
Izložba je prezentovana na naučno-popularan način, da bude prilagođena širem krugu publike, kojim su njeni autori htjeli da pokažu kontitnuitet života na prostorima Crne Gore i koliko je bitna kulturna baština za razvitak ljudskog društva.
- Sve ove pećine su naša kulturna baština. Popularišući ih pokazujemo civilizacijski odnos prema sopstvenom kulturnom nasljeđu, jer se zrelost jedne nacije ogleda u njenom odnosu prema kulturnoj baštini, koja je bila i biće dokaz kontinuiteta i indentiteta – objašnjava ona.
Naše praistorijske pećine se ne izdvajaju ni po čemu od ostalih lokaliteta ovog tipa u svijetu. Kako kaže Radunović, naša kulturna baština je dio svjetskog nasljeđa kao što je svjetsko nasljeđe utkano u našu baštinu.
- To je dokaz da smo od jednog čovjeka svi potekli, da smo jednaki, to je svjedok miješanja kultura od praskozorja ljudskog društva. Mi smo razvojem istakli razlike, koje daju bogatsvo kulturi, ali, ovi lokaliteti dokazuju da su nam počeci isti u cijelom svijetu. Praistorijski nalazi dokazuju da smo isti, da su naši preci, na svim meridijanima, koristili pećine kao prva staništa. Otuda i naziv ovoj izložbi – objašnjava ona.
S.Ć.


Daleka prošlost je inspirativna

Izložba poput ove, prezentovana na ulici, način je da se populariše ta naša najstarija kulturna baština, jer, kako kaže Radunović, to je dio istorije koji nas je oblikovao ovakvima kakvi smo danas. Ništa manje nije značajno ni to da su praistorijski lokaliteti poput ovih naših već decenijama turističke destinacije, prema kojima na stotine hiljada turista hrli svake godine. Oni su velika inspiracija za armiju umjetnika, jer svi predmeti iz daleke prošlosti služe kao inspiracija za budućnost. Naša je obaveza je da to očuvamo i zaštitimo za buduće generacija, dodaje ona.