Naučni skup „Stvaralački fenomen Radovan Bećirović Trebješki” održan je u Nikšiću u okviru 40. Saveznog festivala srpskih guslara. Skup je organizovan povodom tri decenije od upokojenja barda epske poezije hadži Radovana Bećirovića Trebješkog. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sveštenstvom, služili su Svetu arhijerejsku zaupokojenu liturgiju u Sabornoj crkvi Sv. Vasilija Ostroškog, a potom i parastos na grobu hadži Radovana Bećirovića, čiji zemni ostaci počivaju u starom nikšićkom groblju.
O duhovnom liku Radovana Bećirovića na naučnom skupu govorio je mitropolit Amfilohije ističući da sve ono što je bio i što je tvorio u svom osamdesetosmogodišnjem trajanju, pjesnik je oslikao u svojoj autobiografiji „Život bez života”.
- Njegova ličnost i životno djelo, njegov etos imaju u sebi s jedne strane nečega jedinstvenog i neponovljivog. S druge strane u njega se sabiraju i kroz njega protiču vijekovi, prošli i sadašnji, kroz njega progovaraju raznoliki ljudi i događaji, iskonskim jezikom, predačko-pjesničkim, jezikom gusala, biblijsko-narodnim, umom i srcem doživljenim kroz krvotok njegov prostrujali, kazao je mitropolit Amfilohije.
Duhovni lik hadži Radovana, rekao je mitropolit, oblikovan je nesumnjivo ne školom i knjigom, nego iznad svega hrišćansko-narodnosnim etosom, naslijeđenim od predaka i doživljenim u sopstvenom životnom iskustvu. Čitavog života opjevavao je junake od Termopila do Kosovskog boja, i savremenika, a svece, istakao je mitropolit, od proroka, posebno Avrama i Mojsija, Jeremije i do apostola, pa do Sv. Jovana Vladimira, Sv. Vasilija Ostroškog, Petra Cetnjskog, Justina Ćelijskog.
Bećirovićeva „Mojkovačka bitka”, rekao je vladika Joanikije, kultna je pjesma i da je nije napisao mi danas ne bismo saznali detalje tog slavnog događaja u kojem je pjesnik i sam bio učesnik.
- Mojkovačku bitku kao istorijski događaj obradili su manje ili više uspješno mnogi istoričari ali bi ona po tom osnovu ostala skoro nezapažena da je nije prihvatila i istakla poezija. Za Bećirovića bio je veliki ponos što je bio učesnik te bitke, ali je i za nju sreća i ponos što je dobila pjesnika sa čijim se imenom opravdano poistovjećuje, rekao je episkop Joanikije.
Narodne pjesme, smatra prof. dr Ljubomir Zuković, najbolje i najviše su rekle o ličnostima i događajima iz istorije našeg naroda. Kako je Vuk Karadžić oživio „zamorenu” epsku srpsku pjesmu s kraja 18. vijeka, tako joj je i Bećirović, istakao je prof. dr Zuković, udahnuo život u 20. vijeku, i nije čekao da joj neko „sa strane” oda priznanje, niti je griješio i pravio razlike u „imenu svog naroda”.
- S pravom možete govoriti Srbijanac, Crnogorac, Hercegovac, ali Srbin i Crnogorac je pogrešno. Zato Radovan to kaže u stihu „Mi smo Srbi jedna familija, to su naša braća najmilija”. To je matematički, hemijski utemeljena formula i to zna naš starac Radovan, i to možemo da uklešemo kao jednu opomenu onima koji to „brkaju”, kazao je prof. dr Zuković.
Bećirović, istakao je on, zaslužuje da bude veliki jer je guslarskom desetercu udahnuo novu snagu, a u svojim stihovima ne priča „suvu” priču već je tumači, osmišljava, izvanredno se služeći rimom.
- Njegove su pjesme narodne, jer narodne pjesme nijesu zato što je cio narod neku pjesmu stvarao, već je ona narodna jer ju je cio narod usvajao. Bećirovićeve pjesme narod usvaja i one žive uz gusle tog naroda. Otuda je on veliki, pravi narodni pjesnik. To što je zvanična kritika zakretala glavu decenijama i što danas to radi, nije to problem Radovana Bećirovića i njegovih pjesama. Deseterac je iznjedrio naš jezik, mi nemamo prikladnijeg stiha od deseterca, a Radovan se sjajno služi i njime i osmercem i rimuje. Stoga je on jedan od naših najvećih pjesnika koji je napravio revoluciju i oživio i dao novu snagu guslarskoj pjesmi, zaključio je prof. dr Zuković.
O „Religioznim temama u Bećirovićevom djelu” govorio je dr Budimir Aleksić, prof dr Vukašin Baćović izlagao je na temu „Istorija u pjesmama Radovana Bećirovića”, a prof. dr Radmilo Marojević na temu „Razvoj epskog deseterca i stih Radovana Bećirovića”. Prof. dr Savo Marković govorio je o „Socijalnoj poeziji Radovana Bećirovića”, mr Momčilo Golijanin „Radovan Bećirović-svjedok vremena”, Budo Simonović „Fenomen prepjevavanja i dopjevavanja Radovana Bećirovića”, Budimir Dubak „Đavo u poeziji Radovana Bećirovića”, a Predrag Vukić na temu „Kult Cetinja u poeziji Radovana Bećirovića”. Radovi sa naučnog skupa, na kojem je pročitanai nova pjesma akademika Matije Bećkovića posvećena Bećiroviću, biće sabrani u zborniku koji će objaviti organizatori.
B.Brašnjo
Biblijska pojava
Prvi i Drugi svjetski rat, i vrijeme komunizma, rekao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, tri su kataklizme kroz koje je naš narod prošao u 20. vijeku. U tom periodu stvarao je i Bećirović, i njegov rad morao je zamijeniti ono što je tada trebalo, a nije se govorilo u školama, kroz medije, akademije.
- Pisci Biblije, većinom proroci, bogom nadahnuti ljudi su se pojavljivali upravo u ovom kontekstu u kojem se pojavljuje Bećirović u istoriji srpskog naroda i istoriji Crne Gore. To su vremena stradanja, ratova, bogoodstupništva, vremena ropstva i nevoljnih migracija narodnih i tada baš i piše u Bibliji da Bog u tim vremenima podiže naročite ljude koji imaju nešto važno da saopšte narodu po pitanju te muke koja ih je snašla. I obično ti ljudi ne dolaze iz nekih škola ni sa akademija, čak vrlo rijetko i sa dvorova, nego su to ljudi koji bukvalno dolaze niotkud, iz neke pustinje da se i kroz taj momenat naglasi da poruka koju oni nose nije od ovoga svijeta, kazao je protojerej-stavrofor Perović.
Poslednji i istinski bard epske poezije
Organizatori 40. Saveznog festivala Srpskih guslara bili su Savez srpskih guslara Crne Gore, Srbije i Republike Srpske, Savez guslara „Dušanovo carstvo“ i Institut za srpsku kulturu Nikšić, a uz blagoslov mitropolita Amfilohija i vladike Joanikija. Predsjednik Upravnog odbora Instituta dr Budimir Aleksić istakao je da im je cilj bio da u potpunosti osvijetle Bećirovićevo stvaralaštvo koje do sada nije dobilo cjelovitu književno-kritičku ocjenu. Bećirović je, istakao je Aleksić, poslednji epski bard srpskoga naroda, u čijoj je književnosti djelovao kao pjesnik više od šest decenija.
- Jedini pokušaj svestranog sagledavanja Bećirovićevog stvaralaštva jeste nedovršena doktorska disertacija Miluna Marića, koja je objavljena posthumno 2004. godine. Velika popularnost Bećirovićeve poezije u Crnoj Gori i Hercegovini, dijelovima Bosne i Srbije, s jedne strane, i ignorantski stav i ćutanje o pjesniku od strane književne kritike, s druge strane, jeste činjenica koja je veoma zanimljiva i indikativna sa kulturološkog i sociološkog stanovišta. Nema sumnje da je slučaj starca Radovana neoprostiv grijeh i težak previd naše nauke o usmenoj književnosti, rekao je između ostalog dr Aleksić.
Predsjednik Udruženja književnika Crne Gore Novica Đurić rekao je da je hadži Radovan u srpskoj poeziji 20. vijeka veliki epski pamtiša i tumač srpske istorije koji je opjevao junake i viteške rane.
- Progovarao je i kada je riječ koštala glave, nije uzmicao niti pristao da istinu prećuti i sakrije. Protivnici su strepili od koga će i kako će biti ocijenjeni u njegovoj poeziji, kazao je Đurić.
Zahvalnica „Danu” za doprinos festivalu
Organizatori festivala uručili su specijalne zahvalnice Crkvenoj opštini Nikšić i Institutu za srpski jezik. Velika povelja za izuzetan doprinos očuvanju i njegovanju srpske guslarske tradicije uručena je Ljubu Bjeliću, a zahvalnice za doprinos održavanja festivala dobili su i Dnevne novine „Dan”, Udruženje crnogorsko-ruskog prijateljstva „Sv. Đorđe”, Pravoslavna omladina Nikšić, Miodrag Perović, Ranko Karadžić, Petar Rakojević, Miodrag Samardžić, Kićun Bijelić, Saša Miranović, preduzeća DOO „Nikšić prevoz” i DOO „Baćović”.
U revijalnom dijelu festivala nastupili su najbolji mladi guslari Maksim Vojvodić, Vladimir Radojević i Mido Todorović, zatim majstor na narodnim duvačkim instrumentima Radoslav Stanić i diplar Lazar Radović.
Guslarski šampion Veljko Đuranović
Na polufinalnoj večeri 40. Saveznog festivala srpskih guslara učestvovalo je 40 guslara iz Crne Gore, Srbije i Republike Srpske, a u finale plasiralo se njih dvadeset. U pojedinačnoj konkurenciji, pobjednik, odnosno šampion ovogodišnjeg festivala srpskih guslara je Veljko Đuranović iz društva „Stara Hercegovina” Beograd. Drugo mjesto pripalo je Milenku Kaleziću iz guslarskog društva „Njegoš” Danilovgrad, a treće Milanu Mrdoviću članu guslarskog društva „Tanasko Rajić” iz Čačka. Osim diploma i pehara prva tri nagrađena guslara mladi Radovan Bećirović darivao je sabranim djelima svog pradjeda, hadži Radovana.
Po ocjeni stručnog žirija festivala, u ekipnoj konkurenciji najbolje je bilo društvo „Stara Hercegovina” iz Beograda kojem je pripalo prvo mjesto. Društvo „Vojvoda Mina Radović” iz Podgorice zauzelo je drugo, a Društvu guslara „Bajo Pivljanin” iz Beograda pripalo je treće mjesto. Miomira Batizića iz Žabljaka najmlađeg finalistu festivala Vasa Đondović darivao je ikonom.