„Uprijesno vrijeme”, nova knjiga poezije Ljubisava Bjelića Moračkog, nedavno je ugledala svjetlost dana.
- Knjigom „Uprijesno vrijeme” hadži Ljubisav Bjelić Morački, pridružio se onim autorima ispovjedne lirike koji su svoje rukopise stavili u funciju klasičnog po sadržini, formi i poruci, ako se tako može reći, intimističko-religiozno-patriotskog teksta. Stihovi tuge, plamena i vatre, ljubavi prema svemu što je sveto, vodopadno ovidijevskim načinom ispovjednog opjevanja, napisani su, rekli bismo, u jednom dahu i to sa onom lirskom žestinom koja nastaje poslije nemjerljivih duševnih eksplozija. Jednostavno rečeno, Bjelić je sažeo svoj krik u nisku cvilećih rečenica, zaklinjanja i jadovanja. U tri ciklusa: Uprijesni ljudi, Priče ispod Tali, Sveta zemlja, hadži Ljubisav Bjelić Morački, razapeo je svoju veliku pjesmu o Čovjeku i njegovom imenu, Životu, Predanjima vječnim, Prognanim grobovima, Namastiru..., klešući paralelno iz njihovog granita lik srpstva, kao neponovljive karijatide svog života, nadanja straha i stvorene praznine, zabilježio je recenzent, književnik Veselin Veja Lazarević.
On je istakao da se Bjelićeva poezija mora tumačiti u kontekstu krika zatečenog pjesnika jer ona, prema Lazarevićevom mišljenju, drugih predznaka i namjera nema.
- Formalistima, koji svaku poeziju stavljaju pred svoje privatno ogledalo sa mrežom debelih i mršavih sjenki, Bjelićeva poezija zasmetaće svojom jasnoćom i nepretvaračkom vokacijom katastrofalnog udesa, patriotizma, ljubavi prema bližnjima, a preko bližnjih i roda svojega. Poezija u ovoj knjizi je izvanredna, dubokoumna, a krase je, pored ostalog, i religioznost, duhovnost i duševnost. Ljubisav Bjelić Morački prilazi pjesmi formalno i jezički, i njih postavlja u prvi plan nasuprot ličnom doživljaju. Znano je, međutim, da stilizacija i prestilizacija štete izrazu, sem kod istovjetnosti teme i izraza, dakle kada je sam tekst onaj koji formira i biva formiran, bilježi Lazarević.
Recenzent ističe i da je knjiga prebogata poetskim slikama i impresivnim opisima, puna boja i oblika.
- Inspirativni agensi jednog broja pjesama potiču sa područja misli i mašte, dok su kod nekih uglavnom i iz doživljenog i emotivnog polja. Stvarnost koja je predočena u tekst nije uvijek neka postojeća, prosto preslikana, nego i lična slika viđenja lirskog subjekta koji, zagledan u sopstvenu unutrašnjost svijeta, iznosi jedan zanimljiv odraz obuhvatne predmetnosti. Ponekad su to znaci za odgonetanje pojedinih tajni i iskazivanja gledišta o mogućnostima i smislu saznanja i trajanja, zaključuje Lazarević.A.Ć.